Opera “Diva Grabovčeva”, za koju je libreto napisao fra Ante Marić, glazbu skladao maestro don Dragan Filipović, a aranžman napravio Fedor Vrtačnik, praizvedena je.
Priča Dive Grabovčeve
U projekt opere “Diva” uključeno je 155 ljudi, od čega 115 pjevača iz Akademskog pjevačkog zbora Pro musica i Zbora glazbene umjetnosti iz Mostara. Dubrovačkim simfonijskim orkestrom ravnali su dirigenti Domeniko Briški i Mladen Tarbuk, a sve pod paskom redateljice Jasne Žarić. Ulogu Dive utjelovila je mezzosopranistica Monija Jarak, a u ostalim ulogama su solisti: Davor Radić (otac), Anita Ljubić (majka), Monika Bule (Kata), Marija Škobić (Manda), Marijana Markotić (Jelena), Karlo Milićević (Arslanaga), Toni Nežić (Džaferbeg), Marijo Krnić (Tahirbeg), Mario Bevanda (Risto), Hrvoje Merdžo (Mane) te djevojke iz klape “Drača” (zajedno kao vile, a pojedinačno kao vile Gorkinja, Izvorkinja i Jezerkinja). Opera “Diva Grabovčeva” u 4 čina, kroz 14 slika, prikazuje život djevojke katolkinje Dive Grabovčeve iz hrvatskog naroda, koja je u 17. stoljeću živjela u BiH za vrijeme turske vladavine. Zbog toga što je odbila udati se za turskog bega, biva ubijena. Pokopana je na Vran-planini, a njezin grob je od tada do danas mjesto hodočašća.
Ogromno zanimanje
Diva je, kako autor ove priče fra Ante Marić zapisa, “predivna priča o ljepoti koja zasja pravim sjajem kad je na iskušenju... Počiva pod jelama na Vranu i gleda svoju zvijezdu na svodu beskraja”. Za operu vlada ogromno zanimanje. Prva reprizna izvedba “Dive” je večeras, a prema svemu sudeći, ova opera imat će dug život i još puno repriznih izvedbi. Prije Mostara, praizvedba je bila u Dubrovniku.•
Vran-planino, s tobom jedno postadoh. Grob mi u njedrima svojim držiš, a dušom svojom nevinom lebdim već stoljećima i bdijem nad tobom. Ja, Diva Grabovčeva, kćer Lukina i Lucina iz Rame moje rodne. Puk ovaj vjerni uz grob moj sa mnom je tu na Kedžari našoj. Zbrajamo u sjećanje sva jutra i sutone, sve snjegove i magle, rose kristalne i inje ledeno. Zakićena Gospinom travom i Majčinom dušicom u mislima sam vašim. Vaša sam priča predivna i nezaborav.
Kročih tek u život, vele, lijepa k’o planinski cvijet, mlada i Bogu mila. Ljeta toga očevo stado gornjim pašnjacima izvedoh. Danju s krunicom u rukama i molitvom na usnama, i noćima tihim i dragim zvijezde brojeći i diveći se Bogu koji nas i sve to stvori. U oku mi se cakle Polja, Čvrsnica i moj Vran. Život na kažiprstu mladosti.
I, dođe dan u kojem sam birati trebala između dobra i zla, svjetla i tame, čistoće i grijeha. Izabrah čistoću, dobro i svjetlost. Moja je čista mladost u tom danu zablistala i odsjaj njezin i danas traje i svijetlit će vječno. Krvlju sam svojom mladom i nevinom pozlatila život svoj. I dika bila svom ocu i majci, rodu svom, zemlji svojoj. Luka je s majkom mojom Lucom tiho do kraja samo šaptao: Čedo moje, čedo moje jedino! Srce života mog. Život izabrah i životom ga platih. I živim vječno mlada i nasmijana jelama okićena.
Sanjah život i sreću. I obitelj svoju, čeda u naručju svom. Htjedoh svom ocu lozu održat. Živjeti htjedoh u svojoj Rami. Oku je mom suza utekla, i zastala. U zamagljenom pogledu ti si mi oče titrao, i ti, majko moja. Zagrlit vas poželjeh, al’ snage više nije bilo. Čula sam kliktaj sokola, i slušala ga, slušala, i korake tisuće djevojaka i mladosti. Tiho su kročili kroz stoljeća u haljinama bijelim. I ja se dižem krepka, a sokol odleti u visine nebeske.
Ja dobro znam da sam vam draga i da vašom pričom postadoh. Pričom sto puta ispričanom. Pričom nezaboravnom. Vidim vas kad mi u pohode dolazite i na grobu mom molite, u vašim sam dušama oživjela sreću i volju za dobro, čistoću i svjetlost. Znam da sam u osmijehu tvom djevojko i mladiću, u tvojoj misli oče, u molitvi tvojoj majko. Znam da djedovi i bake pričom o Divi svoj ponos kite i djeci je djece svoje pred spavanje pričaju.
Ja Diva, Diva Grabovčeva, s vama sam svima i ove godine tu. Tu na svome plemenitome, biljegu svom, za oltarom i s ujacima našim. Ranu mi ljutu, smrtnu anđeli zacijeliše. S Lukom svojim i Lucom Vranom kročim sve ove godine. Rosna nam stopala. Sklapam ruke sa svima vama, s jelama nebu gledam i na koljenima s Vranom žarku molitvu lijem. O, Bože, koji jesi, čuvaj nam rod hrvatski. Zemlju nam čuvaj. Obdari nam mladost čistoćom, vjerom i spokojem. Neka svatko priča priču života da je pokoljenja mogu s ponosom ponavljati i djeci je pred spavanje pričati.
