Na ovogodišnjem filmskom festivalu Dani hrvatskog filma “Ivo Gregurević” dodjeljuju se festivalske nagrade DHF-a za doprinos razvoju hrvatske filmske umjetnosti. Festival je revijalnog karaktera, bez natjecateljskog dijela, ali s posebnim nagradama, kao što je i festival. Jedina priznanja koja se daju ona su za izniman doprinos razvoju filmske umjetnosti.
Nagrade su bile u obliku, najprije zlatnih dukata, na posljednja dva festivala brončana plaketa s likom Ive Gregurevića, a potom statua Ive Gregurevića, u posebnom postolju od abonosa (starog hrasta koji se nalazi jedino u dubinama posavskih rijeka, a starosti je i do 8000 godina), piše Večernji list BiH.
Ove godine nagradu, uz glumca Slavena Knezovića, prima i ugledni hrvatski redatelj Zrinko Ogresta. On, zapravo, i nije običan gost jer je svojim dolaskom i praćenjem rasta festivala od samoga početka postao dio ili sastavnica velike filmske čarolije u Posavini. Uoči dolaska u Orašje razgovarali smo s redateljem i evo prvih dojmova s kojima stiže u Posavinu.
Od samog početka
- Prije svega, zahvaljujući svom dugogodišnjem suradniku i prijatelju Ivi Gregureviću, uključen sam u njegov filmski festival Dane hrvatskog filma u Orašju, zapravo od samoga početka, od prvih dana i, dakako, da mi je to, prije svega, ljudski, ali i profesionalno neobično drago. Ono što bih osobito izdvojio, jest da nam se većini u početku priredba u Orašju možda učinila kao jedna živa, zanimljiva, ali ipak priredba lokalnog karaktera. Iznad svih naših očekivanja, možda čak i Ivina, ta je malena fešta doista prerasla u važnu i respektabilnu kulturnu priredbu, važnu ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego i za države koje je okružuju. Gotovo svi moji filmovi snimljeni su u vremenu kada je postojao festival u Orašju i svi su bili prikazani na programima Dana filma u Orašju. Na moju su radost bili redovito dobro prihvaćeni i čini mi se i da kao osoba, ali i kao autor, nisam propustio ni jedno izdanje festivala u Orašju. Dakako, dolazio sam u Orašje i nakon Ivine prerane smrti, nevezano za festival, posjetiti njegov grob. Posavina i Orašje su mi, zahvaljujući Ivi, jednostavno postali bliski i privlačni i izvan konteksta samoga festivala - kazao nam je Ogresta.
- To je osobito priznanje svima nama koji ga primimo. Bitno se razlikuje od drugih profesionalnih nagrada koje čovjek tijekom svoga stvaralačkog razdoblja može dobiti. Ova je nagrada ne samo priznanje našem radu nego i svojevrsna potvrda našeg odnosa prema Ivi Gregureviću. Naime, u dosadašnjim godinama te su nagrade redovito primale osobe koje su zadužile filmsko stvaralaštvo, ali je i njihov život obilježen suradnjom i prijateljstvom s Ivom Gregurevićem tako da ta nagrada ima osobitost koju većina drugih priznanja nema - objašnjava redatelj.
Kroz razgovor smo pokušali doći i do neke neispričane priče o Ivi Gregureviću. - Ja svoje priče i osobne uspomene s Ivom Gregurevićem nemam potrebu dijeliti s javnosti, to su moje uspomene. Međutim, one profesionalne rado dijelim jer je to dio Ivina i moga posla. Za Ivu me veže jedno zanimljivo iskustvo jer je bio izvanserijski, vrhunski glumac i kao takav baratao je iznimnom glumačkom vještinom. Ponekad je u pojedinim poslovima, koji mu možda nisu bili od najvećeg umjetničkog interesa, znao pristupiti s pola gasa, s pola snage jer već je i to bilo dovoljno da stvori zamjetnu i upečatljivu glumačku kreaciju. I sjećam se situacije kad sam ulazio u snimanje jednoga svog filma, kako sam mu to prije početka snimanja filma rekao. Pogledao me i rekao: “Zrinko, ti si prva osoba, prvi redatelj koji mi je to rekao, to detektirao, ali to mi se nikad nije dogodilo u radu s tobom i na tvojim filmovima”. - Eto, to je jedna osobita profesionalna uspomena na rad s Ivom - prisjetio se Zrinko.
Aktualni projekti
Neizbježne su teme i redateljevi aktualni projekti kao i stanje hrvatske kinematografije. - Prošle sam godine bio pobjednik filmskog festivala u Puli s filmom “Plavi cvijet” koji je također prošle godine prikazan i u Orašju. Film je obišao niz međunarodnih festivala i vrlo dobro je prošao. Pripremam se, nadam se - i budući film, premda vremena za filmsko stvaranje za redatelje srednje, zrele ljudske i stvaralačke dobi možda i nisu najsretnija. Naime, svjedoci smo pojave enormnog broja mladih redatelja na području cjelovečernjeg igranog filma i dakako da je prirodno i potrebno obnavljane kinematografije i dolazak novih stvaratelja, ali uz temeljitiju stvaralačku selektivnost. Primjerice, ove godine na Pulskom filmskom festivalu bilo je 10 filmova u službenom programu, a čak sedam redatelja debitanata. To, u svakom slučaju, u toj količini nije primjereno i u ozbiljnoj mjeri stvara zastoj u stvaranju autora čiji su filmovi potvrdili stvaralačku zrelost i afirmirali nacionalnu kinematografiju i u zemlji i u inozemstvu. Naravno da ima uspjelih debija, ali podosta je redatelja koji su još trebali stjecati iskustva u kraćim filmskim formama. Pojava o kojoj govorim nije specifična samo za Hrvatsku, vrlo je zorna u brojnim europskim kinematografijama u kojima prominentni autori dugo ili čak nikako ne mogu doći do filma - smatra ugledni redatelj Ogresta.
Na kraju razgovora prenosimo redateljev pozdrav Organizacijskom odboru Dana hrvatskog filma “Ivo Gregurević”. - Radujem se svakom dolasku u Orašje, a ovome posebice jer ću biti počašćen osobitim priznanjem. Veseli me što pri svakom dolasku u Orašje primjećujem kako se svi kolege koji prime poziv na Dane hrvatskog filma, bilo da dolaze iz Hrvatske, Bosne, Srbije ili koje druge zemlje, vrlo rado odazivaju i u Orašju je tijekom festivala rijetko pozitivna gužva i zavidan skup stvaratelja, kreativaca u najširem smislu riječi, nerijetko i veći nego možda na pojedinim znatno razvikanijim filmskim priredbama. Vidimo se, draga Posavino - poručuje Ogresta. •
