Sve su mačke u mraku crne, a i ljudi u očima mržnje. Da bismo se bar donekle približili odgovorima na postavljena pitanja, poslužit ćemo se nekolicinom odabranih izreka, navodeći pri tome konkretne primjere i slučajeve iz svakodnevnog života i opće životne prakse.
Mržnja, kao i njezine srodne pratilje (zavist, ljubomora, licemjerje, pohlepa i slično) ulazile bi u sadržaj pojma psihopatologije, a prema suvremenoj interpretaciji, one se označavaju terminima kao oblici “poremećaja ličnosti”. Kad je riječ o samoj mržnji, ona je ne samo vrhunac zagađenosti ljudske duše, nego je tvrdokorna na promjene poput predrasuda s kojima je u neraskidivoj povezanosti. Osoba koja mrzi riskira, među ostalim, potonuće u sadomazohističke vode. Odbacujući i gazeći istinu i argumente, a prihvaćajući i klanjajući se lažima i argumentima sile, ona nije ni svjesna da na taj način i sebi i drugima proširuje pakao.
Psihopatologija mržnje
Nadalje, mržnja može inklinirati prema psihopatološkim raspoloženjima i aktivnostima. Ovo bismo mogli najbolje razmotriti ako prijeđemo na teren odnosa psihopata prema šumi, šumi koja predstavlja paradigmu života. Kažimo kako je piroman zapalio šumu jer je njegov “genij” ustanovio da je svako drvo krivo, a i zato jer ga je drača zaparala. A što reći za licemjera koji će zapaliti šumu, pod uvjetom da ga nitko ne vidi, a potom taj požar započinje gasiti da ga svi vide?
A sada prislonimo uho Učiteljici života koja će nam reći kako su neki bolesno ambiciozni ljudi, u liječenju kompleksa, poželjeli zapaliti svijet iz razloga što su primjerice “izgorjeli” na natječaju ili audiciji ili im je netko stao na put njihovim bolesnim strastima. U svom eseju “Osvajanje sreće” Bertrand Russell je strah od neuspjeha relativizirao tako što za njega na ovom svijetu nije ništa tako važno u odnosu na tajne zvjezdanog neba i stanja u kozmosu.
Posebna je priča kako zbog mržnje, i pored zdravih očiju, nastupa sljepilo. Za ovo nije odgovorna sama mržnja, već i mnogi drugi destruktivni afekti koji vladaju i upravljaju subjektom, ili bolje rečeno, koji upravljaju čovjekom kao objektom. Još iz biblijskih vremena, prema sv. Mateju, stoji sljedeće: “…jer otvorenim očima ne vide i otvorenim ušima ne čuju i ne razumiju”.
To je specifičan oblik sljepoće koja će nam biti jasnija ako kažemo: “Oftalmolog ne može operirati sljepoću zdravih očiju. Tako primjerice, zavidne i ljubomorne osobe jednostavno obnevide i ogluše na bljesak nečijeg uspjeha i ljepote.
Naravno da je očekivana posljedica takvog stanja pojava kleveta, ogovaranja, glasina i tomu slično. Kleveta je, kako tvrdi Voltaire, kiša koja pljuska po svima onima koji su uspješni. Svjedoci smo kako u svakodnevnom životu buja zavist prema uspjehu bližnjih kao “voćka poslije kiše”.
Ako nam je želudac pokvaren, svaki nam se zalogaj gadi, a ako nam je duša iskvarena, svaki nam se čovjek gadi.
Govor mržnje temelji se uglavnom na bizarnim asocijacijama, pogrdnim riječima, vrijeđanjima i sl. Nažalost, i u jednoj pjesmi se spominje stih da su ljudi “pokvarena rasa”. U pripovijetci Ive Andrića “Mustafa Madžar”, glavnog lika proganja opsesivna misao da je “svijet pun gada”. Pitamo se je li taj govor mržnje rezultat subjektivnog stanja i raspoloženja ili izvire iz vanjskog svijeta. Respektirajući uzajamno djelovanje obje skupine čimbenika, nekako smo bliži tvrdnji da presudnu ulogu u svemu ovomu igra karakterna struktura dane ličnosti. Ovo potkrepljujemo sljedećim navodom: “Ako nekog mrzimo, onda u njegovu liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje”. (Herman Hesse).
Kako se braniti od mržnje
U domaćem igranom filmu “Ko to tamo peva” nailazimo na mračni lik koji je, kako narod veli, “svakom loncu poklopac”. Uzor su mu militantni pohodi njemačke vojske, ne sluteći da će već sutradan biti žrtva zračnih napada. Njemu su smetnja dvoje cigana koji ne bi trebali imati mjesta u autobusu. Iz njegovog moralnog ništavila proklijalo je moralno čistunstvo te mu “para oči” ljubavni zanos mladog bračnog para i još mnogo toga. Kako se obraniti od pošasti mržnje? “Vi ne možete zaustaviti grabljivice da vam lete iznad glave, ali ih možete rastjerati da vam ne prave na glavi gnijezdo”. (nepoznati izvor)
Ako se mržnja opterećuje vama, nemojte se vi opterećivati njome.
Protiv otrovnih strjelica koje odapinje mržnja ne možeš naći bolji štit od ravnodušnosti.
Budući da je mržnja poput opakog i neizlječivog virusa, nije baš preporučljivo da joj se nađete u blizini.
Ivo Andrić je u pripovijetki “Pismo iz 1920.” opisao lik jednog liječnika koji je izgubio bitku s mržnjom i bježeći što dalje od nje zadesila ga je smrt uslijed bombardiranja bolnice za vrijeme Španjolskog rata.
Na kraju ove rasprave želim podsjetiti na još jednu misao:
Ljubav govori sve jezike, a mržnja ne zna ni svoj vlastiti.•
