Među glumicama koji su u Orašju je i Areta Ćurković. Upitali smo je s kojim emocijama je u Posavini i Orašju na Danima hrvatskog filma “Ivo Gregurević”.
Zbog “malih ljudi”
- Biti dijelom ovog posebnog festivala za mene je velika čast, prije svega, uz zahvalnost našem Ivi Gregureviću. A za svakog običnog, “malog čovjeka” zbog kojega je Ivo sve ovo i stvarao, dolazim s velikim poštovanjem i radošću jer takav čovjek voli film i umjetnost. Nakon dva i pol desetljeća trajanja filmske priče u Orašju, s ove vremenske distance, mogu samo reći kako je divno što postoje njegovi odani prijatelji koji ga nisu iznevjerili, nego nastavili srcem i ponosom čuvati i nadograđivati Ivine ideje i namjere. Iljo Benković zasigurno je jedan od njih. Kada vidite s koliko entuzijazma i osmijeha, ne samo on nego i cijela zajednica, želi taj festival održati kako bi to Ivi bilo drago, srce vam je puno, zato i ja puna srca dolazim u Orašje - kazala nam je Areta.
Glumica Ćurković smatra iznimno važnim za jednu malu sredinu održati festival toliko grandiozna i karizmatična glumca. - To je, u izvjesnom smislu, uzdiže među kulturna središta i potvrđuje da kultura i umjetnost stanuju i u malim sredinama. Svakako je to velik i važan događaj za posavski kraj, ljudima se pruži prigoda da na filmskom platnu pogledaju jednogodišnju hrvatsku produkciju puno prije drugih i ne mora se ići do Pule ili Zagreba kako bi se odgledali festivalski filmovi. U nekoliko dana posvećeni su umjetnosti i filmu. Sigurno više i intenzivnije pričaju o Ivi i, zapravo, barem nakratko im nešto skrene misli od ovih vremena u kojima živimo - kaže Areta na kraju upućujući poticajnu poruku: - Nikada ne treba odustati od važnih i lijepih stvari. I da, uvijek imamo spomen na našeg velikana, glumačkog maga koji nam je toliko toga ostavio, a ne treba zaboraviti - nematerijalna baština je neprocjenjiva. Neka lijepa poruka nade i filmskog uzbuđenja stiže iz Orašja, a trebaju nam lijepe i pozitivne stvari.
Festivali, premijere...
Željeli smo doznati i što sada radi poznata glumica.
- Prije nekoliko dana završila sam snimanje dugometražnog filma Maria Šuline “Žena s gumenim rukavicama”, bez neke stanke nastavila pripremu dječje predstave u matičnoj kući, Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića, 27. rujna u sklopu Osječkog ljeta kulture imamo premijeru “Tri medvjeda i gitara” Ljudevita Bauera. Počinje sezona i brojni projekti, predstave, festivali, premijere... •
