Sutra, u utorak, 6. prosinca u Narodnom pozorištu Mostar, na kamernoj sceni, u “Studiju 64”, ponovno ćemo ugostiti čuvenog glumca i reditelja Zijaha A. Sokolovića s njegovim scenskim performansom “Majstorska glumačka radionica” i knjigom “Glumac... je glumac... je glumac” o njegovoj kultnoj istoimenoj monodrami.
Ovaj program je već dva puta održan u Narodnom pozorištu Mostar – prošlog i pretprošlog mjeseca, i oba je puta bio rasprodan nekoliko dana unaprijed. I ne čudi, jer gdje god da ovaj program izvodi, u Beču ili Zagrebu, rasprodan je i po dva mjeseca unaprijed. Sada će svi oni koji prošlog mjeseca nisu uspjeli kupiti kartu na vrijeme za ovu predstavu u Narodnom pozorištu Mostar, imati novu priliku, priopćeno je iz Narodnog pozorišta Mostar.
Program počinje u 19 sati, a cijena ulaznice je 3,50 KM. Ulaznice su u prodaji na blagajni Pozorišta. Iz kazališta potzivaju na "neobično, duhovito i poučno kazališno druženje".
“Dobro došli, vi koji Glumite u realnosti, nama koji Glumimo u iluziji”, poručuje Zijah. Evo šta kaže o Mostaru, glumi, umjetnosti...
"Majstorsku glumačku radionicu" ste u Mostaru imali već dva puta, oba puta raspodano. Jesu li Mostarci majstori glume?
- Mostarci, za sada, samo igraju uloge koje su im bez castinga dodijelili režiseri stvarnosti, a to su uloge
da “igraju narod”. U tim ulogama oni ne prepoznaju sebe kao pojedinačna, stvarna, duhovita, romantična i gladna bića.
Zašto program u “Studiju 64” Narodnog pozorišta Mostar, na kamernoj sceni? "Čujete" li publiku kako diše i razmišlja?
- Pošto igramo uloge “naroda” onda smo navikli što nas je više, to su nam uloge realnije i kreativnije, a ja
mislim da upravo to izbjegavanje masovnosti daje mogućnost da se izvučemo iz kvantiteta mase i potražimo osobnu kvalitetu. Tako i Studio 64 u svojoj intimnosti daje smisao dijaloga živog gledatelja sa živim glumcem.
Koliko je inače publika u BiH otvorena za umjetnost, za nova kazališna iskustva?
- Sigurno da svaka, pa i publika u BiH, želi kroz umjetnost otkriti nešto novo, kao proba za stvarnost. Ali, nacionalizam, bolesni sustav upravo u umjetnosti prepoznaje svog ubojicu ili suca.
Ako je odlazak u umjetnost putovanje, znači li to da smo, s obzirom koliko nam je stalo do kulture i umjetnosti, odustali od promjene, od želje za promjenom, da nam je dobro ovako kako jeste?
- Hmm, mi smo zarobljenici ideologija, čiji su snovi i ideali natovareni na kontejnere smeća i drogirani
ponavljamo biračku aktivnost, vjerujući da će oni tamo propasti prije nas, i da ćemo onda mi dobiti sve naše i sve njihovo i nastupiće blagostanje.
Možemo li sebe i svoj život, uz umjetnost, pogledati iz druge perspektive? Je li i u tom smislu ovaj program "radionica", trening za život?
- Da! Ova i svaka druga kazališna ili umjetnička aktivnost je trening za život! Besplatan trening! Ili trening za 3,5 BAM-ova! Ali ako glumci, kolege, prijatelji iluzije ne dolaze na te treninge, što očekujete od ljudi koji samo vole kazalište, a ne žive od njega. Ne žive za sada!
Tri puta u Mostaru, hoće li biti i četvrti? Je li Mostar most (i) za umjetnost, duh, ljepotu?
- Dolazit ću i kada presuše gledatelji, umorni od stvarnosti. Dolazit ću i kada ne bude publike za moje Radionice, igrat ću, jer to treba MENI, da ne bih izgubio most s iluzijom. Svoj most!
