"Tih je moj grad i propao, kažu, krovovi se ruše
u njemu i propada život i kuće
Pećine strše k'o prije i vjetar ćarlija nad njima, Teče rijeka, plava i zelena kao smaragd..." stihovi su iz pjesme "Mostar" koje je pjesnikinja Dora Pfanova posvetila gradu na Neretvi.
U djelu ove pjesnikinje mogli smo uživati u zanimljivoj poetsko-scenskoj izvedbi upriličenoj na Kamernoj sceni Centra za kulturu Mostar.
Autor projekta "Život je kratak, a čežnja beskrajna" priređenog na poeziju pjesnikinje Dore Pfanove je Salko Šarić uz sudjelovanje glumaca Diane Ondelj-Maksumić i Nedžada Maksumića.
- Ovim projektom, barem nakratko, vratili smo Doru Pfanovu Mostaru, gradu njezinog djetinjstva kojemu je posvetila i jedan dio svog pjesničkog opusa - kazao je Šarić.
Pjesnikinja Dora Pfanova rođena je 30. listopada 1897. u Zemunu. Otac je radio kao profesor u zemunskoj gimnaziji. Djetinjstvo provodi u Mostaru, a realnu gimnaziju završila je u Sarajevu.
Filozofski fakultet upisuje u Zagrebu gdje provodi većinu svoga života. Umire 1989. godine.
