U prethodnoj temi bilo je riječi o fenomenu posesivnosti na koju se nužno nadovezuje potreba ponižavanja (umanjivanja) drugih ljudi, pa sve do njihova pokoravanja. Međutim, ni podčinjavanje pod prisilom niti nerazumna nadređenost bivaju daleko od ostvaraja sreće i smisla života. Potkrijepimo ovo sljedećom konstatacijom.
Poltron je dugo svom šefu kimao glavom dok se nisu obojica obezglavila. Rješenje ove krize vidimo u povratku čovjeka čovjeku, što podrazumijeva priljubljenost ljubavi, istinskoj privrženosti istini, slobodi, pravdi i nadi. Sve ove navedene vrijednosti i vrednote treba sagledavati u njihovu neraskidivom jedinstvu i međusobnoj uvjetovanosti i povezanosti. Tako, primjerice nema slobode bez odgovornosti, istinitosti, pravednosti, ljubavi i tomu slično. U nastavku otvaramo temu o slobodi.
Začini slobode
Tko želi slatko, treba znati podnijeti i gorko (Lao Ce, kineski filozof iz šestog stoljeća prije Krista).
Nema slobode slatke ako nije začinjena odgovornošću gorkom. Što bi bilo sa slobodom ako je ne bi u stopu pratila odgovornost? Treba reći da u svakodnevnom životu sloboda i odgovornost ne idu uvijek ruku pod ruku; rijetko kad ih vidimo da su jedna uz drugu priljubljeni. U slučaju da sloboda i odgovornost prekinu međusobne odnose, sloboda biva usamljena, okrnjena i osakaćena. Najveću krivnju za rascjep slobode i odgovornosti snose visoko pozicionirane lijenčine i kradljivci vrlina koji će svom suparniku predložiti: “Dogovorimo se konačno za ‘pravednu’ raspodjelu slobode i odgovornosti. Meni sloboda bez odgovornosti, a tebi odgovornost bez slobode”. Ovo je očiti primjer autoritarnog oblika vodstva, pa i onda kad se nađe u demokratskom okruženju.
Autoritarno raspoložena ličnost demokraciju deklarativno podržava, a svoju samovolju potajice provlači u stvarni život i svakodnevnu praksu. To je slično kao kad se novac lažni uvlači u stvarni i počinje njime upravljati. Za žaliti je što zveket lažnog novca jače odjekuju od onog novca koji je na pošten način stečen. Ima li izlaska iz ove paradoksalne situacije? Izlazak jedino vidimo u okrenutosti Svevišnjem. To nikad nije kasno. U suprotnom, bit ćemo zatočenici u zatvoru sebičnosti.
Nečujni vapaj za smislom
Naslovljeno djelo, između ostalog, govori o neraskidivoj i dijalektičkoj povezanosti slobode i odgovornosti. To je navelo autora studije Viktora Frankla da preporuči: Kip slobode na istočnoj obali Sjedinjenih Država treba biti dopunjen Statutom odgovornosti na zapadnoj obali. Dalje navodi kako je sloboda bez odgovornosti u opasnosti od degeneracije u punu samovolju.
Viktor Frankl je austrijski psihijatar i utemeljitelj logoterapije. Ukratko, logoterapija je psihoterapijski pravac kojim se pomaže ljudima da pronađu smisao života, a što u najkraćem znači – terapija smislom. Ostvarivanje smisla postiže se izvan sebe i usredotočujući na svijet izvan sebe. Tako, primjerice, za majku je dijete uvijek u prvom planu. O tomu nalazimo upečatljiv primjer iz knjige “Sibirski pečat”. Riječ je o knjizi u kojoj Marija Oreški kao žrtva staljinističkih progona iznosi svoja sjećanja. I kad bi god u nesnošljivim bezizlaznim situacijama ugledala smrt, sjetila bi se svoga sina Vladimira. Zahvaljujući tomu, smrt bi se raspršila, a potom razbuktala u novi život.
Smisao života
Vratimo se Franklu koji smatra da se smisao života ne može ostvariti i pod uvjetom materijalnog blagostanja. To je slučaj ako smo osiromašili i pokopali ljubav prema svijetu; ako smo zbog zgrtanja stvari druge ljude pretvorili u predmete i prisilili ih na pokornost. U novije vrijeme sve su glasniji zahtjevi, mjere i postupci za uspostavu ravnopravnih odnosa i slobodnog ozračja u obiteljskom životu.
Kao prilog navodimo razmišljanje i sugestije jedne supruge prema svom mužu. Ona veli: “Osjećam toliku moć da bih mogla od muža napraviti što god zamislim – bilo da se ponaša na bazi uvjetnih refleksa, bilo da bude predmet moje volje. Naprotiv, svoga muža želim vidjeti slobodnog, zadovoljnog i sretnog”.
