Marko Nikolić, 12 godina od likvidacije Vjeke Sliška, u odsutnosti je nepravomoćno osuđen na 12 godina zatvora. Riječ je o ponovljenom sudskom postupku, ukupno trećem suđenju. Prvi put mu je bila izrečena kazna od 30 godina zatvora, dok je na drugom suđenju bio oslobođen, no obje je presude ukinuo Vrhovni sud. U oba ta slučaja, Nikolić se teretio da je bio supočinitelj u Sliškovoj likvidaciji. Ovaj put, osuđen je kao pomagač jer Županijsko državno odvjetništvo, promijenilo činjenični opis djela, a samim tim i pravnu kvalifikaciju, pa se sada Nikolić teretio za blaži oblik kaznenog djela.
Prema optužnici, Nikolić se teretio da je u listopadu 2000. pod lažnim imenom Marko Antunović unajmio stan u Varičakovoj ulici u Zagrebu. U tom je stanu živio Samir Ivošević, u međuvremenu pravomoćno osuđen zbog svoje uloge u Sliškovoj likvidaciji, dok su Nikolić te James Cappiau, Sliškov ubojica u njega povremeno dolazili.
U bijegu od ožujka 2001.
Nadalje, prema optužnici, Nikolić je nabavio tehničku opremu, prije svega motorolu, kojom su se Cappiau i Ivošević služili pri praćenju Sliška, a i na dan likvidacije, 22. ožujka 2001. bio je blizu mjesta ubojstva. Kao što je poznato, Sliška je ubio Cappiau koji mu je prvo pucao u leđa, a zatim u glavu, da bi Cappiaua potom ubio Sliškov tjelohranitelj Ivica Bertić.
Za razliku od ostalih aktera ove priče, koji su mrtvi (Cappiau, Sliško) ili uhićeni i osuđeni (Ivošević, Bertić), Nikolić je od ožujka 2001. u bijegu, a najvjerojatnija destinacija na kojoj se skriva je jedna od zemalja Južne Amerike.
Obrazlažući nepravomoćnu presudu, Sanja Mazalin, predsjednica sudskog vijeća zagrebačkog Županijskog suda, kazala je kako je bila riječ o dugotrajnom sudskom postupku u kojem su prethodno donesene dvije presude te u kojem je ispitano preko 130 svjedoka.
- Radi se o specifičnom kaznenom djelu, koje je bilo pomno planirano i analizirano te u kojem su pomno istraženi svi elementi koji su trebali dovesti do uspješne realizacije planiranog kaznenog djela, a da pri tome počinitelji ostave što manje tragova. A ti tragovi, iako ih ima malo, trebali su biti sagledani kao jedna međusobno povezana cjelina. Prvobitna optužnica u mnogome se temeljila na informacijama iz iskaza nizozemskog policajca. Nakon što je u ovom postupku on saslušan putem video veze , na vidjelo su izašli neki novi detalji, zbog kojih je vjerujem, tužiteljstvo i promijenilo činjenični opis optužnice, odbacivši dio koji se temeljio na tom iskazu - kazala je sutkinja.
Policijska uprava mu izdala dvije osobne na dva identiteta, uz iste otiske prstiju
Pojašnjavajući Nikolićevu ulogu u cijeloj priči, sutkinja je kazala kako je na vidjelo izašla nevjerojatna činjenica da je Nikoliću ista policijska uprava izdala dvije osobne iskaznice na dva identiteta, uz iste otiske prstiju. Tako je Nikolić osim na svoje pravo ime, imao i osobnu iskaznicu na ime Marko Antunović, a tim se imenom Nikolić služio kada je unajmio stan za Ivoševića.
- Zašto bi netko tko ima stan u Ilici te još jednu kuću, na lažno ime unajmljivao stan? Uz to taj isti stan, inače plaćen do polovice travnja, otkazao je dan nakon što je pucano na Sliška. Pretragom njegovog stana u Ilici nađena je baterija za motorolu, koja odgovara motoroli kojom se Cappiau koristio te ključevi od unajmljenog stana u Varičakovoj. Osim toga, malo prije ubojstva Nikolić je na sudu u Velikoj Gorici, gdje se protiv njega vodio postupak zbog krivotvorenja, kazao kako neće moći doći na sljedeću raspravu koncem ožujka jer ide na ekspediciju u Bogotu, za što je sudu predočio i avionske karte s datumom od 29. ožujka 2001., što ukazuje da je već tada sve bio pomno isplanirao - kazala je sutkinja.
>>Odbjeglog Nikolića sada terete da je bio pomagač u likvidaciji
Preuzeto sa www.vecernji.hr
