Amerikanci imaju Alamo, Englezi Dunkirk, Rusi Staljingrad, Hrvatska Vukovar i Oluju. A što imaju Hrvati u BiH? Svaki narod i nacija koji imalo drže do sebe, okuplja se oko određenih događaja iz povijesti. Obično su to vojne pobjede, ili čak porazi, koji su se kasnije pokazali inetgrativnima u izgradnji identiteta jedne nacije. Jezik simbola je iznimno bitan u politici. Veliki broj vojnih pobjeda Hrvatskoga vijeća obrane i žrtva branitelja, u sveopćem sivilu, apatiji, politici osobnih interesa, sebeljublju, neznanju i političkoj inferiornosti, od poraća do danas gurnute su u zapećak.
Poruke akcije
Najočitiji primjer je ona koja se na području Hercegovine odvijala baš u ovo vrijeme prije devetnaest godina – Lipanjske zore. Vojni eksperti navode da je riječ o najvažnijoj bitci koja je bila prva pobjeda obrambenih snaga u Domovinskom ratu nad srpsko-crnogorskim agresorom. Bila je to prekretnica i u vojnom, i političkom i psihološkom smislu. Zato se na temeljima Lipanjskih zora može crpiti politika u 21. stoljeću, baš kao što to čine svi civilizirani narodi i nacije na temeljima vlastite povijesti. Posebno se na takve događaje pozivaju u teškim vremenima. Upravo su ove 2011. godine Hrvate u BiH zahvatili apatija, nemoć, ogromna nezaposlenost, potpuna socijalna nepravda, uništenje institucija kulture i javnih medija, nepriznavanje biračke volje… No duh Lipanjskih zora pokazuje da se može i u znatno težim uvjetima, nego li je to ova 2011. godina. Lipanjske zore pokazuju da kada se organiziraš, kada imaš viziju, svejedno u ratu ili miru, možeš polučiti rezultat. Da pravi ljudi na pravim mjestima, to jeste kadroviranje po sposobnosti, a ne podobnosti rađa kvalitetu. Da je potrebno imati instinkt, hrabrost i snagu povući odlučne poteze u pravo vrijeme. Žrtva branitelja - sudionika akcije Lipanjske zore današnjoj samodopadnoj hrvatskoj političkoj eliti također može biti putokaz da materijalna bogatstva nisu jedini motiv za koji se vrijedi boriti.
Simbol zajedništva
Da je konsenzus oko suštinskih pitanja puno bolja opcija od razjedinjenosti. Sve te kvalitetne odlike sa sobom nose Lipanjske zore. Iako su odvijale isključivo na području Hercegovine, ta akcija je imala dalekosežne posljedice na sva slobodna područja tijekom 1992. godine. Sve navedeno trebalo bi biti dovoljno da budu izvor iz kojega će se, između ostaloga, crpiti politika današnje hrvatske političke elite. Narod koji imalo malo drži do sebe trebao bi znati cijeniti tu veličanstvenu vojnu pobjedu, ali ne i Hrvati koji su je gotovo gurnuli na marginu.
Koliko znam da u Hercegovini i nije bilo nekog rata do sukoba sa muslimanima znaci od 93god i trajao je do potpisa 94god.(wasintonski sporazum).Jedini otvoreni sukobi sa tadasnjim neprijateljem je bio u Posavini od B.Broda do Brckog i tu je bilo dobrih rezultata do cudnog poda dijela Posavine.Stoga se nemoze tako jednostavno odrediti,a rekao bi i izmisljati bitke,koje su to najvazniji dogadjaji po izbijanju rata u BiH kod Hrvata.Ako se povodimo politikom prodaje i izdaje onda se naravno moraju zaboraviti hrabra borba u Posavini,presicanje koridora i opcenito pruzanje nadljudskog otbora daleko jacem neprijatelju u Posavini,Usuri,Sarajevu.....Ne izmislajte,povjest ce pokazati i obraditi sve dogacaje.