Stipo Filipović iz Velikog Mošunja kod Viteza jučer ujutro oko 2 sata mirno je ležao u krevetu svoje spavaće sobe. Probudila ga je buka koju su pravila trojica maskiranih kriminalaca s crnim čarapama na glavi i crnim rukavicama na rukama dok su pokušavali odvaliti ulazna metalna vrata njegove kuće metalnom polugom. Stipo nije uspio ni ustati iz kreveta da vidi tko odvaljuje vrata, a trojka u crnim maskirnim odorama već je bila pored njegovog kreveta. Iz kreveta su ga odnijeli u dnevni boravak.
- Jedan mi je sjeo na noge, a druga dvojica su me udarala šakama po cijelom tijelu i metalnom polugom po glavi kako bih priznao gdje je novac koji navodno čuvam od jednog viteškog poduzetnika. Tražili su i moj novac jer su mislili da imam dosta novca jer primam dvije mirovine. Jednu iz Njemačke, drugu iz BiH. Kako nisam imao novca kod sebe jedan od trojice otišao je po peglu u susjednu sobu uključio je i nakon što se zagrijala počeo me pržiti po tijelu. Pržio me po nogama, rukama, trbuhu, glavi vičući: “Stipo, gdje su pare, govori ili ćemo te ubiti?”, govori nam Stipo koji još uvijek ima vidljive rane po glavi i tijelu od udaraca.
- Da sam imao novac, dao bih ga kriminalcima jer su me mučili u pravom smislu riječi. Invalid sam i možete zamisliti kako je kada vam jedan kriminalac sjedne na noge, a drugi vas udara. Treći je prevrnuo cijelu kuću ne bili pronašao novac. Zvali su me imenom: “Stipo, govori, gdje su pare”, dakle to su ljudi koji su poznavali i mene i poznatog viteškog biznismena s kojim ja nemam više nikakvih poslovnih veza. Cijev pištolja su mi stavljali na trbuh prijeteći kako će me probušiti ako im ne kažem gdje je novac. U jednom trenutku sam pomislio ako se to i dogodi, valjda ću do jutra umrijeti. Ja sam umirovljenik, živim sam u svojoj kući i više ne mogu ni radit jer sam nastradao u Njemačkoj. Prebijanje je trajalo gotovo cijeli sat. Ne znam kako sam uopće preživio. Nakon što su otišli, ostavivši me krvavog, pozvao sam zeta, rodbinu, policiju. Bio sam i u bolnici, ali liječnici misle da nema potrebe da ostanem ležati. Sve me još uvijek boli - jada nam se Stipo koji pije tablete protiv bolova. Došli su mu u posjet prvi rođaci i brat Anto. Telefon ne prestaje zvoniti. Rodbina i prijatelji zovu, pitaju što je bilo i treba li ikakva pomoć. Policija o ovom nemilom događaju vodi istragu, a ovo je drugi slučaj napada na samce u Lašvanskoj dolini u samo desetak dana. Prije nekoliko dana pisali smo o pljački i premlaćivanju samca umirovljenika Ive Jurčevića iz Podstinja kod Travnika. Njega su lopovi pretukli usred bijela dana, oteli mu 500 konvertibilnih maraka i umotali ga u tepih kao salamu te zaključali u kupatilo. Jedva je preživio.
mjestani otvorite oci i pratite dosljake mada ovo ipak upucuje na domacu olos...