Milošević je bio u stanju manipulirati čitavim narodom, ali ne i svojom vlastitom ženom: njoj se nikad nije smio usprotiviti. O tom “neobičnom odnosu” koji je “središnji” u Miloševićevu životu govori američkim diplomatima šef pritvora haaškog suda u Scheveningenu Tim McFadden. Izvješće o tom tajnom susretu poslano je u Washington iz veleposlanstva u Haagu u studenome 2003., a objavljeno je na WikiLeaksu.
Upravitelj pritvora, navodi se u depeši, ima veliko iskustvo s “teškim zatvorenicima” jer je radio u nekoliko britanskih zatvora u kojima su robijali pripadnici IRA-e. Haaški pritvorenici su “pussycats” (hrvatski prijevod zvučao bi vulgarno da ga ovdje navodimo) prema onima s kojima je McFadden prije imao posla. Amerikanci napominju da je Tim McFadden osoba koja ima najbolji uvid u Miloševićev život u zatvoru: zna što radi, prisluškuje mu sve telefonske razgovore...
Kad je u rujnu 2003. Miloševiću skočio krvni tlak, svi su se zabrinuli i potrudili da mu smanje stres. McFadden je čak predložio da Haaški sud nekako omogući Mirjani Marković da dođe u posjet a da ne bude uhićena (ona se u to vrijeme već skrivala u Rusiji i nije mogla putovati zbog srbijanske tjeralice). “Njihovo spajanje smanjilo bi Miloševićev stres i krvni tlak”, piše u depeši. Ali Mirjanu Marković bilo je nemoguće dovesti.
Slobo je s njom mogao pričati samo telefonski i to je činio redovito. Kad bi imao raspravu, dizao bi se u 7 ujutro, u 7.30 zvao bi Mirjanu, u 8 odlazio na sud...
Kad ne bi imao raspravu, spavao bi do 10 sati, zvao Mirjanu, vježbao, pohađao “tečaj kreativnosti”, slušao Sinatru, čitao Grishama i gledao prokrijumčarene filmove.
Milošević je sam sebi kuhao, a žudio je za crnim vinom, koje nije mogao dobiti. Bio je poslušan zatvorenik, narcisoidan, doduše, ali “za razliku od drugih koji se stalno nešto žale, Milošević je kooperativan i uvijek prihvaća McFaddenove odluke”. Kad nešto ne bi mogao dobiti, Slobo bi često odgovorio: “Barem sam pitao”.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
