Skoro šezdeset godina osamdesetogodišnji Anto Čakić Did je svojim fotoaparatom ovjekovječavao ljude i događaje. Bio je profesionalni fotoreporter Metalurškog kombinata u Zenici, radio je za popularni “Vjesnik u srijedu”, za rubriku “Lutajući reporter” i intenzivno bilježio predratne događaje, ljude i zbivanja, bio je službeni ratni fotoreporter Zbornog područja Vitez i nositelj je čina satnik HVO-a.
Tisuće fotografija
Da se ne zaboravi, da od zaborava otrgne ljude i događaje u ratu i poraću, trudio se i uspijevao. Iza sebe je ostavio stotine, pa i tisuće fotografija, još više negativa, ostavio je i vrijednu knjigu “Križni put Hrvata srednje Bosne“..., a sada, nažalost, sam je pao u zaborav. Nezasluženo, neodgovorno, krajnje nekorektno i neljudski. A, nažalost, tako je! I sada sa svojim brojnim problemima, prije svega zdravstvenim i materijalnim, s amputiranim potkoljenicama, s teško oštećenim vidom od šećerne bolesti i sa svojom bolesnom životnom družicom Lucijom (76), živi i teško sastavlja kraj s krajem, u Busovači, s mirovinom od 370 maraka koja nije dostatna ni za lijekove koje redovito troše i plaćaju. U dom Čakićevih radost, ljudsku toplinu, dobrotu a i pomoć u prehrambenim artiklima koja nikako nije zanemariva, unijela je i donijela istaknuta politička dužnosnica, federalna zastupnica i humanitarka, porijeklom iz Busovače, Slavica Josipović.
Anto nam je u svome domu ispričao svoju tužnu sudbinu.
Prepušteni sebi
“Teško je, teže od svega kada vidiš da si zaboravljen, prepušten sam sebi i svojim problemima i nevoljama. A sam, sa suprugom, nikako ih ne možeš riješiti, čak ni ublažiti. Znam, zdravlje nam nitko ne može povratiti, ali tople ljudske riječi pomažu. Nažalost, rijetko ih čujemo, osjetimo, doživimo, jer u naš dom ne dolaze oni koji bi mogli, pa ako hoćete, i trebali doći. Dolazio nam je djelatnik Karitativne udruge “Kruh sv. Ante“, Željko Tadić i donio nam pomoć, dolazili su ponekad poznanici i ratne kolege novinari, a evo sada i moja dugogodišnja poznanica iz ratnih vremena, Slavica Josipović i do neba joj hvala. Navrati i poneki prijatelj iz Busovače, moji susjedi, a desna ruka nam je susjed i prijatelj Marko Šantić koji nam svaki dan navrati, pomogne oko drva, loženja...! Hvala svima koji nas se sjete, koji nam pomognu“, poručuje Anto, a supruga mu Lucija čak i skriveno suze briše. Dok napuštamo bračni par Čakić, pod dojmom ljudske neodgovornost i nemara, susjed Marko Šantić (85) desna ruka, kako okarakteriziraše svoga velikog prijatelja, nam kaže i upozorava na trošan krov njihove kuće koji prokišnjava i prijeti čak i urušavanjem.
