Luka Modrić prošlog je tjedna odlučio napisati pismo ovog sadržaja:
"Dragi predsjedniče Levy, meni je bijeli Tottenhamov dres postao pretijesan, spustite malo tu cijenu, želim otići kod tate Abramoviča u Chelsea, a mogao bih malo i do sir Alexa Fergusona. Nema smisla da više trunem tu na White Hart Laneu."
Engleskim novinarima Modrić je dometnuo:
– Levy je arogantan i ne govori istinu.
Robert Prosinečki, trener Crvene zvezde, koji je s Lukom proveo četiri godine u reprezentativnim akcijama, nakon što je u Bad Tatzmanndorfu pročitao tu izjavu, samo je zavrtio glavom, te rekao:
– Prirodno je da Luka želi otići u drugi klub, da su i Chelsea i Manchester United vrhunski klubovi, ali to se ne radi na takav način. Pa Levy je taj koji ga plaća, koji mu je osigurao više od 5 milijuna eura godišnje, pa to bi morao respektirati.
Luka, bježi iz kafića!
Bilo je samo nekoliko dana do Badnjaka 2007. godine. Popeo sam se na vrh Velebita, u razrušenu kuću, kako bih vidio njegovu kolijevku. Na zgarištu sam pronašao drveni kostobran dok je bura šibala kao luda. U tom vučjem brlogu prohodao je Luka Modrić, u tom sam bespuću tražio gen pobjednika, Večernjakova najigrača 2007. godine. U Zadru me dočekao Tomo Bašić, Modrićev nogometni otac. Jedno sam popodne sjedio pred gospodinom, koji neizmjerno voli Luku, koji je otkrivao jedan karakter koji je čvrst, uspravan i moralan, ponekad malo hladan i odbojan. No, ispod te fasade šjor Tomo je topao i pristupačan čovjek. Kada je Luka već bio afirmiran, Bašić ga je znao nazvati koji sat nakon utakmice. Ako mu se Luka odmah nije javio, znao se ljutiti.
– Najopasnije je nakon teške utakmice, napora otići u kafić. To je za nogometaša smrt. I to sam dugo, dugo učio Luku. Ali, sada sam spreman potpisati da će Luka Modrić za dvije godine postati najbolji europski vezni nogometaš.
Modrić je "prijatelj vukova", njegov je duh uvijek bio nesalomljiv. Predanost radu, poslu, to je karakter koji je dobio od roditelja. I zbog toga je danas nogometaš kojeg žele Chelsea i Manchester United. S Bašićem je samo imao vođu koji mu je bio neophodan da ne zaluta u razvoju. Bašić nije baš bio precizan, ali eto, ne dvije, nego četiri godine poslije Modrić je jedan od najpoželjnijih veznih igrača Starog kontinenta. I žele ga dva najuspješnija engleska kluba u posljednjem razdoblju. Istina, nisu Abramovič i Ferguson, kao svojedobno Milan i Real, došli i kleknuli pred Bobana i Prosinečkog. Oni neće svoje rekordne transfere vezivati baš uz Modrića. Zašto? Neprijeporno je Luka danas ultramoderni vezni igrač, koji ima perfektnu kontrolu lopte, izniman prvi korak, kojim lakoćom izbacuje suparnika, moć ponavljanja. Iako su ga taktičke zadaće zapravo iz zone udarca gdje je igrao kao dječak pa i u Dinamu vratile 20 metara otraga, on je danas zapravo moderni zadnji vezni. Ne, Modrić nije ni Boban ni Prosinečki, on nije igrač koji će svojim potezom rješavati utakmice, on ni u kockastoj majici već dugo nije bio onaj presudni "touch". I zbog toga Abramovič i Ferguson još uvijek taktiziraju i nisu u stanju poslati "nemoralnu ponudu", nego se i dalje nalaze na tržnici s Levyjem.
"Bolest" novih vatrenih
Posve je prirodno da Modrić zbog osobnog prosperiteta želi otići u Chelsea ili Manchester, klubove u kojima bi nedvojbeno igrački još više napredovao, ali što nije manje bitno, tamo bi se borio za trofeje. Ima još jedna mala sitnica, zarađivao bi tri milijuna više nego što dosad i to je sasvim legitiman razlog da se pokupi iz sjevernog Londona. Ali, da pritom do posljednjeg trenutka bude profesionalac, da ga ne boli 'zadnja loža', da ne tankira kao što je to svojedobno učinio u Maksimiru kada je pazio da se ne ozlijedi.
No, vremena su se promijenila, više ne poznamo onog šutljivog, skrušenog i poniznog nogometaša iz zadarskog zaleđa. Srami se svoje prošlosti, pa će tako lagati engleskim novinarima da nije postojao nikakav drveni kostobran, da je priča o njegovu postanku, bijedi, zapravo predimenzionirana. Danas je to neki novi Luka, koji je zaboravio šjor Tomu, kojem se dugo, dugo ne javlja, jer njegovi savjeti više nisu od životne važnosti. Sve ga češće "bole" glagoli koji će opisati jednu novu, današnju životnu etapu. Kada je primao Sikiričina "Pobjednika", mobilna stanica nikad nije bila nedostupna. No, to je bolest od koje boluje većina današnjih Bilić boysa. Nažalost, Luka Modrić je sam izabrao da bude pokondirena tikva.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
