Bilo je lijepo uvjeriti se u četvrtak navečer u Lisinskom da u glavnom gradu Hrvatske još uvijek preživljava taj građanski sloj kojem je klasična glazba važna i potrebna. Kad je o Zagrebačkoj filharmoniji riječ, najvažniji čuvar te vrijednosti posljednjih je godina maestro Dmitrij Kitajenko.
Kao umjetnički savjetnik, ali još više kao pedagog i inspirator za dirigentskim pultom, on glavu orkestra drži iznad površine svega ovog oko nas. Opsežan program prvog koncerta počeo je dobrodošlim vježbama intonacije za puhače u svečanoj Papandopulovoj skladbi posvećenoj Sorkočeviću. Pripremajući Manfred-simfoniju Čajkovskog, Kitajenko je osobitu pažnju posvetio prozirnosti partiture prepune divnih detalja.
Monika Leskovar uložila je svu muzikalnost i snagu za svladavanje divnog čudovišta od Šostakovičeva 1. koncerta, a tu i tamo se pohrvala s orkestrom koji će sve to izgladiti do važnog gostovanja za dva tjedna u Poljskoj.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
