Dok prosječna obitelj u Europskoj uniji za hranu izdvoji oko 15 posto svojih prihoda, obitelj u Bosni i Hercegovini za takve potrebe izdvoji polovinu svojih prihoda.
Takav podatak koji datira s početka godine, vjerojatno je već zastario, s obzirom na činjenicu, da se plaće penju puževim korakom, u posljednje vrijeme čak i opadaju, dok cijene prehrambenih proizvoda rastu, moglo bi se reći i svakodnevno. Ako je to neka utjeha, rast cijena hrane nije samo karakteristično za BiH, već poprima planetarno obilježje.
Nezasijane njive
Statistika pokazuje kako je cijena osnovnih namirnica u Bosni i Hercegovini tijekom posljednje dvije godine povećana za gotovo 100 posto. Umjesto da Bosna i Hercegovina iskoristi svoje, ne baš tako male, kapacitete za proizvodnju hrane, sve više njiva ostaje neuzoranih, a umjesto žita i povrća, korov i kupina otimaju parcelu po parcelu. No, zato cvijeta uvoz. Uvozilo se sve od vode, koje imamo u izobilju, pa do vina, od brašna pa do riže, mesa, ribe i tako redom
I tijekom proteklog mjeseca, cijene životnih namirnica nisu mirovale, zapravo rasle su. Rasle su sve, počevši od žita i kruha, preko voća i povrća pa do mesa i ribe. Ni rast nije ravnomjerno raspoređen.
Skuplja Hercegovina
Kako i čime opravdati podatak da građani u Orašju mogu za isti iznos novca kupiti dva puta više riže nego u Mostaru. Prema podacima Federalnog ministarstva trgovine, kilogram riže u Mostaru stoji 5,04 KM, dok u Orašju za isti iznos treba izdvojiti 2,14 KM. I crni luk u Orašju je dvostruko jeftiniji, ovoga puta, nego u Sarajevu. Banane u BiH stižu iz uvoza, pa kako objasniti da se za kilogram banana u Mostaru u prosjeku plaća 2,34 KM, a u Tuzli 1,84 KM. Sličnih primjera ima i koliko je artikala.
Prema podacima Federalnog ministarstva trgovine, i tijekom prošlog mjeseca, građani koji žive u Hercegovini plaćali su više cijene od onih koji žive u Bosni. Podaci za kolovoz pokazuju kako su Mostarci plaćali najviše cijene za prehranu. Tako su u većini osnovnih prehrambenih artikala izdvajali više novca nego u drugim mjestima. Ne da se ni Široki Brijeg, i oni su u većini proizvoda ispred Mostaraca ili su tek iza njih. Izgleda da je mještanima Travnika, Livna i Orašja nešto laganije sastaviti kraj s krajem, barem kada je u pitanju golo preživljavanje.
