Priča o tome kako je Armija BiH 1993. godine koristila bojne otrove u ratnim sukobima izazvala je brojne reakcije u BiH. Dok jedni traže da se cijeli slučaj u potpunosti istraži, drugi postavljaju pitanje kakve je posljedice ostavilo korištenje kemijskog oružja Armije BiH. - Prema neslužbenim informacijama, čak 30 posto pacijenata na sarajevskoj onkologiji dolazi iz središnje Bosne. Vrijeme je da se konačno otkrije s čime su nas sve trovali i kako se danas možemo boriti protiv toga - govore naši sugovornici iz srednje Bosne. I dok oni čekaju odgovore na svoja pitanja u arhivi Večernjeg lista pronašli smo fotografiju na kojoj osoba drži ostatke jedne od minobacačkih granata u kojima je bio klorid. Večernji list je još 1993. godine pisao o tome kako Armija BiH koristi bojne otrove i cijelu priču potkrijepio fotografijama. Međutim, međunarodna zajednica nije ozbiljno shvatila tadašnje apele Hrvata srednje Bosne. Stvar je postala znatno ozbiljnija nakon što je UNPROFOR proveo istraživanja tla koja su pokazala kako je Armija BiH zaista koristila bojne otrove. Ipak, zločin je skrivan 20 godina, a priča je aktualizirana tek ovoga tjedna nakon što je agencija Srna objavila tajno izvješće zapovjedništva HVO-a u srednjoj Bosni koje je zatražio NATO. “Bombe su stigle iz Sirije i kamionima Crvenog križa prevezene su u skladište u Dubravama kod tuzlanske zračne luke”, navodi se u tom dokumentu. S bombama je stiglo i pet stručnjaka za kemijsko oružje koji su trebali naučiti pripadnike muslimanskih snaga kako ih upotrijebiti. “Muslimani su namjeravali upotrijebiti bombe s vremenskim upaljačima u defenzivne svrhe. Budući da je u Tuzli smješten dio kemijske industrije, pristupilo se osmišljavanju proizvodnje kemijskog oružja”, napominje se u ovom dokumentu.
Na kraju je Armija BiH otrov stavljala u minobacačke granate jer su minobacači bilo locirani na svim njihovim položajima. Bombe punjene kloridom su prvi put korištene na prostoru Zvornika 2. kolovoza 1993. Ne u defenzivne svrhe nego u napadima koji su imali za cilj izbijanje snaga Armije BiH na Drinu. Napad nije uspio, ali je registrirano korištenje otrova. Nakon toga, isto oružje je korišteno u napadima na Hrvate srednje Bosne.
Priča o tome kako je Armija BiH 1993. godine koristila bojne otrove u ratnim sukobima izazvala je brojne reakcije u BiH. Dok jedni traže da se cijeli slučaj u potpunosti istraži, drugi postavljaju pitanje kakve je posljedice ostavilo korištenje kemijskog oružja Armije BiH. - Prema neslužbenim informacijama, čak 30 posto pacijenata na sarajevskoj onkologiji dolazi iz središnje Bosne. Vrijeme je da se konačno otkrije s čime su nas sve trovali i kako se danas možemo boriti protiv toga - govore naši sugovornici iz srednje Bosne.
I dok oni čekaju odgovore na svoja pitanja u arhivi Večernjeg lista pronašli smo fotografiju na kojoj osoba drži ostatke jedne od minobacačkih granata u kojima je bio klorid. Večernji list je još 1993. godine pisao o tome kako Armija BiH koristi bojne otrove i cijelu priču potkrijepio fotografijama. Međutim, međunarodna zajednica nije ozbiljno shvatila tadašnje apele Hrvata srednje Bosne. Stvar je postala znatno ozbiljnija nakon što je UNPROFOR proveo istraživanja tla koja su pokazala kako je Armija BiH zaista koristila bojne otrove. Ipak, zločin je skrivan 20 godina, a priča je aktualizirana tek ovoga tjedna nakon što je agencija Srna objavila tajno izvješće zapovjedništva HVO-a u srednjoj Bosni koje je zatražio NATO.
"Bombe su stigle iz Sirije i kamionima Crvenog križa prevezene su u skladište u Dubravama kod tuzlanske zračne luke”, navodi se u tom dokumentu. S bombama je stiglo i pet stručnjaka za kemijsko oružje koji su trebali naučiti pripadnike muslimanskih snaga kako ih upotrijebiti. “Muslimani su namjeravali upotrijebiti bombe s vremenskim upaljačima u defenzivne svrhe. Budući da je u Tuzli smješten dio kemijske industrije, pristupilo se osmišljavanju proizvodnje kemijskog oružja”, napominje se u ovom dokumentu.
Na kraju je Armija BiH otrov stavljala u minobacačke granate jer su minobacači bilo locirani na svim njihovim položajima. Bombe punjene kloridom su prvi put korištene na prostoru Zvornika 2. kolovoza 1993. Ne u defenzivne svrhe nego u napadima koji su imali za cilj izbijanje snaga Armije BiH na Drinu. Napad nije uspio, ali je registrirano korištenje otrova. Nakon toga, isto oružje je korišteno u napadima na Hrvate srednje Bosne.
