Da je normalno stanje u državi Vjekoslav Bevanda bi bio najtraženija osoba, no snježne padaline su u prvi plan stavile druge heroje. Predsjedatelj Vijeća ministara odmah nakon potvrde ekspresno je za danas sazvao novu sjednicu Vijeća ministara na kojoj će ključna točka biti proračun. Da bi stigao na vrijeme u Sarajevo, jučer je krenuo “bob stazom” iz Mostara preko Jablanice do Sarajeva.
Jeste li zadovoljni angažiranjem sviju u državi oko rješavanja elementarne nepogode, s obzirom na to da postoji neka opća ocjena u javnosti da je koordinacija više razina vlasti bila slaba?
U državi malo toga funkcionira normalno, i to je moje osobno gledanje. Logično je da je ovo vijest broj jedan, ne samo u BiH, nego i u Europi. No, percepcija u javnosti i ono što se predstavlja iz medija po meni ne odgovara često pravoj istini. Bio sam svjedok u Mostaru, koji je mediteranski grad i koji nema kapacitete da se suprotstavi elementarnoj nepogodi, da su nadljudskim naporima gradske i županijske vlasti činile sve da se stanje popravi. No, u medijima je sve izgledalo drukčije, i to je ponovno bio grad slučaj.
Ali ne možete reći da je stanje bilo med i mlijeko?!
Da nije neodgovornih vozača i nepoštivanja zabrane prometovanja i gradskih šminkera koji se vozikaju gradskim prometnicama, moglo bi se reći da je ovo što je urađeno izvan svakih mojih očekivanja. Mi nismo imali ni dovoljan broj lopata. Ovo se dogodi jednom u stotinu godina u ovom dijelu. Što se tiče same koordinacije, ona ipak najviše ovisi o ljudima. Mogu vam reći kako me je jedno 20 puta zvao premijer RS-a gospodin Džombić i da je tražio da županijske službe pomognu oko probijanja prometnica ono što je formalno u Republici Srpskoj. A onda smo svjedoci da se sadašnji navodni zapovjednik Civilne zaštite Federacije vrati iz Amerike i kaže da su gradske i županijske vlasti zatajile. U svim općinama, izuzev Neuma gdje se dogodio pad dalekovoda, a na što se nije moglo utjecati, nastojalo se maksimalno olakšati život. No, u svakom slučaju potrebna nam je koordinacija, ali je bilo i puno primjera solidarnosti i suradnje. Da se može više, može se. Ali što bi trebali, Mostar opremiti kao Zagreb s ralicama i čekati 50 godina da se ovo ponovi.
Ali može se razmišljati o poplavama na što je pozvao i premijer Džombić?!
Ovdje je važno da koordinirano postupaju sve države u regiji koje bi se mogle naći na udaru. Isto neću prihvatiti da mi daje zadaće takozvani zapovjednik Civilne zaštite iz Federacije.
Mislite li da bi se onda stvari trebale koordinirati s vrha?
Otkuda?
S razine države!
Ja vam ponavljam postoje nadležnosti i mi možemo koordinirati ono što je u našim ovlastima.
Uključila se napokon i vojska.
Tako je. Kada se proglasi stanje elementarne nepogode, to je normalna stvar, ali vojska je posljednja koja se uključuje. No, kod nas je takvo stanje da ni veliki broj ulaza u zgrade gdje stanuje 300 stanara nije očišćen.
Zar ovaj primjer slikovito ne pokazuje da je ova država nenormalna kada u stanju elementarne katastrofe, Vi na državnoj razini imate manje ovlasti nego bilo koji županijski premijer?
Ne mogu ulaziti u to područje i držat ću se onoga što je moja nadležnost. Propisane su zakonima i Ustavom i dok se to ne promijeni, to će biti tako. Međutim, država ima zadaću predstavljati se prema vani i imamo mi puno većih problema i zastoja koje valja riješiti, ali zajedno u koordinaciji s drugim razinama. I u svome ekspozeu, i na prvoj sjednici Vijeća ministara sam naglasio da nam je potrebna koordinacija sa svima. Uloga predsjedatelja Vijeća ministara je u suštini to. Ja ću učiniti sve, a Vijeće ministara je potpuno kapacitirano da to ostvari. Ako i u čemu napravimo vidljive pomake, bit će to u deblokadama procesa.
Proračuna?
Imamo jednu apsurdnu situaciju. Polovica je veljače 2012, a mi nemamo proračun za 2011. No, u svome radu se ne želim niti ću se baviti radom bivšeg saziva Vijeća ministara. Mi smo političke figure i politika jako puno utječe na naš rad. Dogovor šest političkih lidera koji je pretočen u osnovne smjernice rada daje razloga optimizmu. Najviše stvari se realizira u Parlamentu i ohrabrujuće je i to da su konačno prošla dva zakona koja su godinama bila u proceduri. Nama je sada ostala realizacija presude Sejdić-Finci, i što je opet nadležnost Parlamenta.
Što je sporno oko proračuna?
Proračun treba biti donesen na temelju ostvarenog izvršenja. No, pri projiciranju za 2012. osnova nam neće biti 2011.
Hoće li proračun za 2011. iznositi milijardu i osam milijuna ili...?
Ponavljam. Bit će na razini izvršenja. Ministar Špirić je dobio zadaću da se napravi analiza i da već na sutrašnjoj (nap. a. danas) sjednici imamo procijenjene rezultate ostvarenja proračuna, kao i obveza koje su stvorene. Uostalom to je zapisano i u sporazumu političkih lidera. Najvažnije je međutim da se deblokiraju svi financijski tijekovi. Za mene je najgore što smo izgubili rejting i gubimo ga i dalje zbog neservisiranja vanjskog duga.
Koliko je to ozbiljno pitanje, što vam vele Sorensen, drugi međunarodni dužnosnici?
S gospodinom Sorensenom sam u nekoliko navrata razgovarao o tome, ali i drugim dužnosnicima. Za mene je ništa drugo nego neodgovornost kada imaš novac, a ne isplaćuješ ga. Nadam se da će u sljedećim danima to biti gotov slučaj. Na to se više nećemo osvrtati i ako usvojimo proračun za 2012., do 31. ožujka imat ćemo puno relaksiraniju situaciju za daljnji rad.
Jeste li za to da se traži reprogram, odnosno novi Stand by aranžman s MMF-om budući da su entitetski proračuni i više nego predimenzionirani?
U razdoblju dok sam obnašao dužnost zastupnika u federalnom Parlamentu sam pozivao da se objave sve pojedinosti vezane uz aranžman s MMF-om, kolika su sredstva Svjetske banke kao i grant Europske komisije. Svi smo izgubili zbog toga što se krenulo u meni neobjašnjivu avanturu prije svega na razini Federacije. Umjesto iznimno povoljnih sredstava MMF-a i grantovskih sredstava, krenulo se u izdavanje kratkoročnih vrijednosnih papira što je zatvaranje rupa od danas do sutra. Na djelu je velika neodgovornost i o tome ćemo razgovarati na Nacionalnom fiskalnom vijeću.
Ali BiH nije dobila pola novca predviđenog prijašnjim sporazumom. Je li moguće jednostavno napraviti novi aranžman i je li potreban BiH?
Ne može se to tako jednostavno ostvariti. Treba obnoviti pregovore, ali taj aranžman bi nosio i nove obveze. No, i sada tvrdim da je u tome Stand by aranžmanu pisalo bilo što, a da je loše po ovu državu, ne bih nikada bio za njega. Zahvaljujući tim sredstvima prebrodili smo najtežu krizu koja je bila. A prošlih godinu dana potrošeno je samo na manipuliranje javnosti i ništa se dobro nije uradilo.
Hrvatska ima situaciju da kao i BiH više troši nego što zarađuje...
Svaka država je otprilike u takvoj situaciji ...
..., ali u Hrvatskoj su povećali PDV na 25 %, kao i promijenili oporezivanje plaća. Je li to moguće rješenje za BiH?
Ja ću to više komentirati kao ekonomist, nego kao predsjedatelj Vijeća ministara. Ako me pitate bi li ja povukao poteze koje su povukli hrvatske vlasti, ja bih rekao ne.
A što biste onda učinili?
S razine države ne mogu ništa, ali kao federalni ministar financija smo donijeli krucijalne zakone koji se od dnevnih manipulacija nisu niti vidjeli. A to je jedinstveni sustav registracije, porez na dobit, porez na dohodak. Samo jedno iskustvo s porezom na dobit pokazalo je da smo poreznu stopu smanjili s 30 na 10 posto i da smo u prvoj godini primjene ostvarili porast ovih prihoda za tri puta. Zato ovo što RH povećava PDV i druge poreze po meni neće donijeti željene učinke. Sve će poskupjeti, potrošnja smanjiti, a rezultat prihoda će biti neutralan.
Osjećaju se posljedice nove recesije. Koje mjere općenito država može poduzeti kako bi se umanjile posljedice novog ekonomskog udara?
Ono što je u nadležnosti Vijeća ministara i u koordinaciji s drugim razinama nastojat ćemo pokrenuti što više procesa. Ministarstvo kojemu je na čelu gospodin Šarović (vanjska trgovina i ekonomski odnosi) ima najveću ulogu i vrlo je značajno da se omogući dostupnost fondova nižim razinama kako bi krenuli naprijed.
Pitam Vas kao dužnosnika HDZ-a treba li doći do rekonstrukcije vlasti u Federaciji?
To je prije svega političko pitanje. No, mislim da rezultati rada te vlade najbolje govore za sebe.
Kako ste doživjeli da je vaš stranački kolega Niko Lozančić glasovao protiv novog saziva Vijeća ministara, a da je bio suzdržan prigodom vaše potvrde?
To je izbor gospodina Lozančića, i to je problem njega i stranke. Za mene je to razočaravajući i nastup i odluka, ali ne bih želio tome pridavati veći značaj.
Uporno ponavljate da očekujete kako će ovo biti godina EU za BiH. Zašto ste optimistični?
U razgovorima sa svih šest političkih lidera se vidjela stopostotna opredjeljenost za europske integracije. To mi daje vjeru da se može zajedno raditi u Vijeću ministara, da se može napraviti napredak oko implementacije presude Sejdić-Finci. Objektivno ako završimo proračun na vrijeme, mislim da u lipnju možemo podnijeti aplikaciju za status kandidata o članstvu u EU-u. Zar to nije uspjeh? Ja se nadam da će se najesen intenzivno raditi na tome i do kraja godine dobiti taj status.
Koliko vam je u tome kontekstu važno što radi gospodin Sorensen i njegov ured, nedavno je riječi ohrabrenja uputio i gospodin Lajčak?
Jako puno mi znači. Imali smo vrlo otvorene razgovore i moram reći vrlo otvorenu potporu za naše približavanje prema EU. Njima je osobno stalo da mi idemo ubrzano. Sada je samo do nas. Mislim da BiH još uvijek ima poseban status koji nijedna druga država nije imala. Ja to jednostavno osjetim.
Koliko je značajno i ohrabrenje konačni čin referenduma u Hrvatskoj oko ulaska u EU?
Oni su jednostavno napravili svoj dio posla. No, nama nitko drugi neće završiti posao. Važno je da Vijeće ministara oslobodimo politike i da što prije u Parlamentu donesemo potrebne zakone. Više od 300 materijala stoji u tajništvu Vijeća ministara i čeka Parlament. Ja sam odlučio sve te materijale vratiti u resore kako bi provjerili jesu li te stvari uopće aktualne.
Vlasti u Federaciji su po sustavu metle počistile uprave, javna poduzeća, institucije stavljajući svoje kadrove. Hoće li to biti princip rada u Vijeću ministara?
Dakako da neće, i to je katastrofa što je učinjeno. No, ne može se dogoditi da imate vrlo važne državne institucije gdje je već tri godine istekao mandat i ništa se nije poduzelo. Mi ćemo dobiti na vjerodostojnosti ako stvari budemo radili sukladno propisima i u interesu građana.
Prije samoga sastavljanja Vijeća ministara, određeni bošnjački političari ‘strahovali’ su od svojevrsnog hrvatsko-srpskog saveza. Ima li razloga za takvo što?
Teška je manipulacija da postoji savez Srba i Hrvata protiv Bošnjaka. Ja znam što misli moja politička opcija. U razgovoru s gospodom Dodikom i Bosićem to se nije osjetilo niti jednog trenutka. To je iracionalni strah i mi bi bili neodgovorni ljudi kada bi se udruživali protiv nekoga. Ne mislim međutim loše ukoliko su nešto gospoda Čović ili Dodik dogovorili ili kao što postoji dogovor Lagumdžija - Čović. I ne želim se time uopće opterećivati jer ne postoji nikakvo savezništvo dvoje protiv trećeg. No, gledajući vrlo praktično ako stvorimo nacionalne blokove ne može se donijeti bilo kakva odluka u Vijeću ministara.
Treba li po vama međunarodna zajednica uopće više arbitrirati u BiH i raditi posao domaćih vlasti?
Međunarodna uprava treba prije svega poništiti sve odluke koje je nametnula protivno Ustavu i zakonima. Nama je potreban prije svega dogovor domaćih čimbenika, a međunarodnu zajednicu imati kao nekoga koji će nam pomagati, a ne da se nesuvislim potezima odnemaže i stvaraju problemi. Suspenzija odluke Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) je katastrofalna. Ako je tako, onda je visoki predstavnik trebao ukinuti i SIP koji je jedini nadležan za provedbu izbora. No, govorim hipotetički. Po meni jedino što je potrebno jest držati se zakona i ustava i ništa drugo.
U kojem bi pravcu trebale ići ustavne preinake u BiH?
Ja ne bih ulazio u moguća rješenja, no želim reći kako je trenutačno stanje takvo da je država skupa i neučinkovita. Svatko treba iznijeti svoje prijedloga o kojima bi razgovarali. To trebaju odlučiti političari kojima su narodi dali legitimitet. Očekuje da se uspostavi potrebna kemija kako bi se razgovaralo o svim opcijama.
Mediji su nedavno nagađali da ćete među prvima uputiti poziv premijeru RH Zoranu Milanoviću da posjeti BiH. Jeste li to učinili?
Od gospodina Milanovića je stiglo pismo o namjeri da posjeti BiH, no ja poziv još nisam upućivao. Nije naime normalno takvo što dok se ne uspostavi Vijeće ministara. Za mene su prioritet susreti s premijerima susjednih zemalja gospodinom Milanovićem, Cvetkovićem i Lukšićem i želim krenuti što prije u rješavanje svih otvorenih pitanja.
Uporno se javnost plaši da će Hrvatska uvesti kineski zid kada uđe u EU, a da će BiH postati slijepo crijevo?
Opet sve ovisi o nama. Postavlja se pitanje kako ćemo mi izvoziti proizvode animalnog podrijetla ako nemamo opremljen nijedan granični prijelaz s potrebnim laboratorijama. S ulaskom u EU, nije to više bilateralni odnos BiH s Hrvatskom, nego s EU. EU neće dopustiti bilo kakvu kontaminaciju s proizvodima sumnjivog podrijetla. Propušteno je vrijeme da se iskoriste sredstva i spremnost Europske komisije da se opreme svi ti granični prijelazi. U razgovoru s gospodinom Sorensenom sam doznao kako BiH neće biti ograničena samo na dva granična prijelaza s izvozom robe animalnog podrijetla, ali opet je do nas. Ne trebamo gubiti vrijeme te i ova dva granična prijelaza osposobiti i otvoriti za izvoz roba i ljudi.
