Vlatko Marković i kompanija uvijek su nalazili nekakva opravdanja zašto se Split zaobilazi, u glavama je uvijek bila ona misao o ukletosti Poljuda. A najčešće opravdanje bilo je da igrači i stožer žele igrati u Maksimiru.
Izvršni odbor odlučuje, ali za sve se pita igrače i izbornika, stotinu je puta kazao Marković. I onda se dogodila Gruzija, s Poljuda je skinuta ukletost, igrači i izbornik bili su oduševljeni punim stadionom.
– Želimo u Splitu igrati protiv Izraela – rekoše izbornik Bilić i kapetan Srna.
Ali, gospodin "nema-nikih-problema" samo se nakašljao. Vlatko Marković je perfidno izigrao i Bilića, i Srnu, i Split i odgovornost prebacio na Izvršni odbor HNS-a. Tipovi koji s reprezentacijom i hrvatskim uspjesima nemaju baš nikakve veze na sebe su preuzeli odluku, ignorirajući želju Bilića i društva. Ovo je prvi put u povijesti da je IO samostalno odlučio gdje će se igrati, ne pitajući za mišljenje one koji su na travnjaku.
I tako je nakon 14 godina Marković opet sve vratio na početak. Na jednom splitskom zidu još stoji grafit "Markoviću, jedi govna". Sujetni predsjednik HNS-a Splitu to ne može oprostiti i sada je pokazao svoju moć. U ovoj priči samo je on bitan, nitko drugi. Uostalom, Marković je Gruziju dao Splitu s figom u džepu. Osam mjeseci prije te utakmice znao je da se zbog koncerta Bon Jovija ne može igrati u Maksimiru.
Od njega Split nije mogao ništa drugo ni očekivati. Zato je svaki razgovor o tome završavao i prije nego što je i počeo.
Svi su govorili da nemaju komentara, jer su znali što će im Marković pripremiti.
Vlatko Marković izigrao je Bilića, Srnu, Split...
Preuzeto sa www.vecernji.hr
