Nedavna priznanja krivnje i nagodbe bivših pripadnika i časnika Armije BiH za zločine nad bugojanskim Hrvatima po mnogima su početak rasvjetljavanja ratnih događanja u Bugojnu i razmjera zločina koje je Armija BiH u ovom gradu počinila nad Hrvatima, ali i Srbima.
Neoborivi dokazi
No, puno prije Enesa Handžića, Alije Osmića i Osmana Šege, o zločinima Armije BiH prije desetak godina javno je progovorio Enes Sijamija, također bivši pripadnik Armije BiH. „Prije desetak godina odlučio sam progovoriti jer sam vidio da se svi zločini pokušavaju meni staviti na teret.
Tad sam u javnost iznio neoborive dokaze protiv Handžića i drugih. Nakon toga me se nekoliko puta pokušalo ubiti. Zbog toga sam morao napustiti BiH. No, oni koji me žele likvidirati ne miruju.
Godine 2004. pokušali su me ubiti i ovdje u Austriji. U tom pokušaju stradali su nevini, a počinitelji i nalogodavci nikad nisu pronađeni. Ja sam otada u mirovini“, ispričao nam je Sijamija. Nagodbe pred Sudom BiH, a naročito svjedočenje njegova nadređenog Enesa Handžića, bivšeg pomoćnika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije BiH, potaknule su ga da ponovno pokuša stupiti u kontakt s Tužiteljstvom BiH i tužiteljicom Slavicom Terzić kojoj je Sijamija ovih dana poslao pismo sa saznanjima koja su poprilično kontradiktorna onima koje je u svojemu sporazumu o priznanju krivnje iznio Enes Handžić.
Handžić tvrdi da su samo trojica iz skupine od 20 nestalih hrvatskih zatočenika, Jadranko Gvozden, Perica Kovačević i Niko Miloš zvani Kardelj do smrti premlaćivani u BH banci, a većina iz ove skupine, njih 16, odvedena su na Rostovo gdje je tijekom rata bilo sjedište postrojbe El mudžahid. Sijamijina saznanja su drukčija. „Najmanje 12 hrvatskih zatočenika likvidirano je u BH banci i KSC-u, a ni brojka od 26 nestalih Hrvata nije istinita. Nestalih je, što Hrvata, što Srba, više od 50“, ispričao nam je Sijamija.
Bivši pripadnici HVO-a u Bugojnu kazali su nam da su se njima pripisivala ubojstva Srba o kojima govori Sijamija, a koje su, prema njegovu svjedočenju, ubili pripadnici Armije BiH.
Napisao pismo
No, najzanimljiviji dio mogućeg svjedočenja Enesa Sijamije, o čemu je upoznao tužiteljicu Slavicu Terzić u svom pismu, bio bi onaj koji se odnosi na ulogu pokojnog Alije Izetbegovića. Njega Sijamija optužuje da je uz Dževada Mlaću, Abdulaha Jeleča i druge bio organizator zločina u Bugojnu. „Pokojni Alija Izetbegović znao je za sve što se događa u Bugojno i sve je odobravao. U sjećanju su mi zauvijek ostale urezane njegove riječi iz 1998. Tada mi je rekao: ‘Jesi li svjestan da su i Hrvati i Srbi nas htjeli pobiti?’ Nisam mogao vjerovati da Izetbegović sve koji nisu Bošnjaci doživljava kao neprijatelje nacije.
Susret s njim te 1998. me razočarao. Nisam uopće imao dojam prema njegovim izjavama da razgovaram s vrhovnim zapovjednikom Armije BiH i prvim bošnjačkim političarom“, ispričao nam je Sijamija. Kaže da je razočaran u pravosuđe BiH. No, on neće odustati. Želi, kaže, dati svoj doprinos rasvjetljavanju ratnih događanja u Bugojnu i osporiti iskaz svoga nadređenog Enesa Hadnžića. A na vrhu zapovjedne odgovornosti, po Sijamiji, bio je Izetbegović. Iza njega su Dževad Mlaćo, Selmo Cikotić, Abdulah Jeleč, Mensud Duvnjak...
No, iza zločina stajao je bošnjački politički vrh na čelu s Alijom Izetbegovićem i Sijamija je to spreman kazati i na Sudu BiH. Na potezu je tužiteljica, nakon što razmotri pismo ovog svjedoka.
