Prave pasje vrućine ovih dana s ulica Čapljine već u devet sati ‘tjeraju’ prolaznike. Poslije hodaju samo oni koje muči narodski kazano - velika potreba. Zato i jest bilo pravo iznenađenje oko podneva sresti Jozu Brkića, košarkaša Čapljina Laste, “naoružanog” velikom torbom.
Ozbiljan trening
Širok, skoro dječački osmijeh koji krasi ovog vrsnog centra i neizostavno pitanje - otkud torba na ljetnoj žezi, kad su košarkaške lopte u dubokom hladu?
- Treniram i to vrlo ozbiljno - veli Jozo i nastavlja preduhitrivši pitanje: - Vježbam u teretani i dvorani. Radit ću do 10. srpnja, a onda putujem u Sarajevo na okupljanje reprezentacije. Dobro sam se spremio, jedva čekam početak priprema.
Konkurencija je jaka?
- Da, Elmedin Kikanović je u ovom trenutku neprikosnoven, a tu su Nedžad Sinanović iz španjolske Unicaje, koji godinama igra u inozemstvu, pa mladi Ognjen Kuzmić, koji je prošao na NBA Draftu. Jest 52., ali je prošao. Protiv njega sam već igrao dok je bio u Čeliku. Vjerujem u sebe, očekujem uspješan debi u reprezentaciji. Zato tako i radim, nema kupanja, nema izležavanja, košarka je moj posao.
Je li bilo odmora?
- Desetak dana, nakon prvenstva. Čim sam se našao na popisu Aleksandra Petrovića počeo sam trenirati. Kako su mi rekli, bit ću prvi Čapljinac u reprezentaciji BiH poslije Marija Primorca, koji je bio veliko košarkaško ime.
Protekla sezona?
- Zadovoljan sam, iako ostaje žal za propuštenim. Želja mi je bila da trogodišnje igranje u Čapljini zaključim makar polufinalom, ali sreća nas nije htjela, odlučivala je jedna lopta. Tako je to u sportu.
Moglo se i više
Govorite kao da je boravak u Čapljini završen?
- Imao sam ugovor na tri godine. Zadovoljan sam rezultatima ekipe, kao i svojim napretkom. Uspio sam se afirimirati, izgraditi ime i skupiti košarkaškog iskustva i podlogu za nastavak karijere na većoj razini.
Dojam je da ima i žala?
- Ima i prvi put ću to reći. Osjećam da smo mogli i više. Žao mi je što trener Ante Nazor nije ostao duže. Bio je izvrstan u tandemu s Tonijem Blaževićem. Da su ostali, mislim da bismo napravili još više. Kažem u dubini duže me kopka, što bi bilo da smo nakon prve sezone nastavili u istom ritmu? Mislim da bismo uradili i više od postignutog povratka čapljinske košarke u vrh.
Onda, ukupni dojam?
- Tri godine u Čapljini za mene su bile prekrasne, stvarno mi je bilo super, bio sam među svojima, odlično sam bio prihvaćen, samo je ostao taj mali crv sumnje - što bi bilo…?
Nastavak karijere?
- Imam nekoliko opcija, neću žuriti. Košarkaške kvalifikacije završavaju tek polovicom rujna, dakle, ima vremena još dva mjeseca.
Pouka mladima?
- Iz osobnog iskustva mogu reći da karijera ima svoje uspone i padove, ali uvijek sam radio i vjerovao u sebe. Samo neka rade, a prije ili kasnije doći će njihovih pet minuta. Kako je svakodnevno po više sati trenirati, Jozu i ne pitamo, znojimo se razgovarajući uz osvježavajuće piće, dok su na kraj razgovora strpljivo čekale Jozina djevojka Marijana i sestra Josipa, koja nam u šali reče – još uvijek Brkić!
