U teoriji političkih sustava u državama sa složenom nacionalnom strukturom jedino rješenje koje omogućava jednakopravnu poziciju i sprječava majorizaciju jest decentralizirani sustav sa širokom autonomijom svih naroda. To podrazumijeva posebni institucionalni ali i administrativno-teritorijalni okvir zaštite naroda.

Gruba praksa

A upravo u teoriji, i još grublje u praksi se jednim unitarističkim konceptom pokušava potpuno ignorirati činjenica da je BiH sastavljena od najmanje tri nacionalna identiteta koji se svaki put osjećaju ugroženijima, potiču dodatne nesporazume i krize kada se to događa. Pa i povijest raspada Jugoslavije puna je lekcija o tome. Kada su slovenski zastupnici Centralnoga komiteta Jugoslavije prije raspada bivše Jugoslavije prvi upozorili da ‘većina’ ne bi trebala prema ‘manjini’ provodi prisilu, sve je mirisalo upravo na krvavi put. Hrvati i Bošnjaci bili su u sličnome iskušenju na početku rata kada je ‘većina’ koja je tada raspolagala tenkovima, zrakoplovima, topovima nastojala ostvariti plan Velike Srbije, a sve pod plaštom jugoslavenstva. U posljednjih deset godina Hrvati u BiH na svojim leđima preživljavaju plašt bosanstva, a u stvari unitaristički velikobošnjački koncept kojemu je cilj ‘većini’ podrediti ‘manjinu’. To znači da im se nametnu njihovi predstavnici, uvjeri kako oni za koje glasuju i koje biraju nisu dobri. Pri tome se koriste svi dostupni institucionalni ili izvaninstitucionalni mehanizmi za sotoniziranje ideje i čelnih ljudi od medijskog i pravosudnog progona do raznih spletkaroško-špijunskih igara podzemlja. I pri tome se, po metodama koje koriste, ne razlikuju puno od svojih ideoloških prethodnika. To se ponajprije vidi iz različitih pristupa o ustavnim promjenama koje su predložene u platformama i sporazumima iz tri naroda. Gotovo nikakvih dodirnih točaka nema između dvaju dokumenata koje su usvojile hrvatske i srpske stranke prema bošnjačkoj platformi. Platforma je usvojena na temelju propalog travanjskog i butmirskog paketa ustavnih promjena pa se beznačajnim drži izjašnjavanje pri popisu pučanstva o ‘jeziku, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti’ što pak najbolje demaskira odnos o tome što misle iz SD-a i SDA misle o poštivanju prava naroda. Istodobno teritorijalna reorganizacija zemlje, što je prvi zahtjev svih hrvatskih stranaka, je označeno kao nešto što bi se kao eto provelo ‘u mjeri u kojoj se ukaže potreba’.

Svima jednako

Upravo to je prva točka svih dosadašnjih sporazuma hrvatskih stranaka, od Novotravničke deklaracije, Kreševske deklaracije do sporazuma dva HDZ-a.

- Osigurati apsolutnu ustavnu jednakopravnost hrvatskog naroda s druga dva konstitutivna naroda u BiH u teritorijalnom i institucionalnom pogledu, stoji u sporazumu dva HDZ-a. To je praktično izvedenica ključnog sadržaja Kreševske deklaracije koja upozorava da Hrvati ne prihvaćaju ovako podijeljenu državu na dva entiteta, jer je upravo u njoj omogućen teror većine nad manjinom.

Vozači, budite na oprezu: Prevaranti koriste jednostavan, ali kreativan način obmane