Život D. K. (29) koji je zbog nanošenja teških ozljeda zaradio “šest mjeseci zatvorske kazne” u mnogome će sličiti na svakodnevnicu koju proživljava trenutačno najeksponiraniji australski novinar i internetski aktivist disident direktor WikiLeaksa Julian Assang.

Bez izlaska u trgovinu

Stan od 40-ak metara četvornih D. K. ne smije, kao ni Assange, napustiti sve do isteka kazne, osim u slučaju zaposlenja, ali tada treba obavijestiti nadležne kako bi dobio dopuštenje. No, za razliku od Assangea koji već mjesecima boravi u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu i kojem svaki izlazak izvan prostora veleposlanstva prijeti uhićenjem od britanske policije, a potom izručenje Švedskoj ili SAD-u, našeg “junaka” iz priče svaki izlazak iz stana stajat će deportacije u prostorije KPZ-a Mostar, poznate “Ćelovine” u koju će ga u roku od nekoliko minuta izručiti sudski policajci. Iako u njegovom stanu i ne vlada neki komfor, D. K. ne skida smiješak s lica što će tih šest mjeseci provesti sa svojim najbližima, a ne u prenapučenim zatvorskim paviljonima u društvu kradljivaca, ratnih zločinaca, silovatelja... Koliko god bio zadovoljan ponuđenim tretmanom, D. K . nije mogao sakriti uzbuđenje kad mu je zatvorski tehničar KPZ-a Mostar oko gležnja stavio tamnu narukvicu, recitirajući mu sve upute kojih se mora strogo pridržavati jer ću u protivnom ostatak kazne izdržavati u zatvoru. Nemate pravo izlaska u trgovinu, nabavu, prostor stana je jedini prostor u kojem smijete boraviti. U slučaju bolesti morate nas prije kontaktirati i donijeti liječničku potvrdu da ste primljeni u bolnici. Svako napuštanje prostora stana automatski se signalom bilježi u računalnoj evidenciji, diktirao je zatvorski službenik uvjete za kućni pritvor osuđenom D. K. koji je pogledavajući malo u narukvicu oko gležnja, malo u uređaj na ormaru, a pomalo u nas klimajući potvrdno glavom da zna što ga čeka ako prekrši bilo koju od navedenih zakonom propisanih zapovijedi. “Neće izdržati, stan je najgori, da je barem obiteljska kuća s dvorištem. U stanu ovakvi zatvorenici s narukvicom brzo puknu i jednostavno se ogluše o zapovijed”, prvi je komentar koji nam je izrekao jedan od zatvorskih čuvara nakon izlaska iz osuđenikova stana, koji je ostao zuriti u neobičnu plastičnu napravu na svojoj desnoj nozi.

Manji troškovi od zatvora

Ne samo da oni u središnjem elektroničkom nadzoru znaju kuda se kreće, nego mu znaju i tjelesnu temperaturu kako bi znali je li zatvorenik živ ili mrtav. “Malo je teže izdržati zatvorenicima u stanu, lakše je, govorimo iz iskustva, nositi elektronsku narukvicu osuđenicima koji su osuđeni do jedne godine zatvorske kazne kad imaju kuću. Imamo jedan slučaj kad je osuđenik napravio novu kuću i obnovio staru sve za vrijeme služenja kazne na ovakav način, koja rasterećuje zatvorske kapacitete i znatno pojeftinjuje zatvorske troškove”, tvrdi Boris Džeba, pomoćnik direktora KPZ Mostar. Njegove tvrdnje potvrđuje gola statistika. Zatvorenik koji dan provede u jednom od zatvora na prostoru Federacije BiH proračun košta dnevno između 50 i 60 KM. S elektronskom narukvicom na nozi u kućnom pritvoru takvi su troškovi minimalni, tek se plaća održavanje uređaje i izlazak na teren zatvorskih čuvara i tehničke službe. Provjera stanja uređaja i mjesto zatvorenika obavlja se na daljinu.

Senzacija na pomolu. Spajaju se dva poznata proizvođača automobila?