Istraživači pretražujući Google Earth otkrili su jedan od najsvježijih udarnih kratera na Zemljinoj površini. Arapi su ga nazvali Kamil. To je 45 metara širok kružni ožiljak u jugozapanom Egiptu. Iskopao ga je udar željeznog meteorita prije ne više od nekoliko tisuća godina.
- Predivan je, jer se toliko toga u njemu očuvalo. Reći će nam mnogo pojedinosti o tome kako se takvi udari odvijaju na Zemlji. Krater je prvi put uočen 2008. godine, ali je istraživačima već bila sumnjiva jedna snima iz 1972. godine - kaže Luigi Folco, kozmokemičar sa Sveučilišta u Sieni. On je s kolegama 22. srpnja svoje nalaze objavio na webu u Scienceu.
Izbačeni materijal na rubu kratera visok je u prosjeku tri metra iznad pjeskovite zaravni koju okružuje.Ne računajući napuhani pustinjski materijal, mjesto je zrakasto prošarano prugama svjetlijega materijala. Podsjećaju na žbice kotačima bicikla koje se šire od osovine. To je istraživače najviše zanimalo, jer su rijetko u prilici da prouče toliko svježi otisak udara meteora koji je ostavio značajan trag. Ovako zrakasto razvučen materijal uobičajen je na Mjesecu i drugdje gdje nema atmosfere, ali na Zemlji erozija te tragove omekša i ublaži do neprepoznatljivosti.
Ekspedicije koje su lani i u veljači ove godine istraživale lokalitet našli su više od 5000 meteorskih krhotina koje su zajedno bile teške 1700 kilogama. Tim pretpostavlja da je stijena od 1,3 metra u trenutku kada je tu udarila brzinom od 3,5 km u sekundi bila teška između pet i 10 tona. Većina je tog materijala za vrijeme udara isparila.
Analize uzoraka tla i pijeska staljenoga u staklo od snage udara i visoke temperature timu će pomoći da se preciznije ustanovi vrijeme udara. Prve analize događaj smještaju u prilično širok okvir od prije pet do 10 tisuća godina.
Od 175 udarnih kratera poznatih na Zemlji ovaj je sigurno najsvježiji i s najmanje izmijenjenim tragovima. Kamenje prosječno veliko poput perilice za rublje padne otprilike jednom mjesečno, ali prije toga ono izgori u atmosferi. Ovakvi se udari dogode u jednom u 10 do 100 godina, ali mnogi prođu nezamijećeno jer udare ili u nenaseljna područja ili u oceane koji prekrivaju dvije trećine površine Zemlje.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
