“Jesenje lišće”, roman prvijenac Večernjakova novinara i urednika Frane Vukoje je moderno književno djelo koje sadrži elemente socijalne drame i političkog trilera, koja se proteže kroz dvije-tri ljubavne priče. Prisutni su i dijelovi krimića, kada primjerice tadašnja milicija lovi švercere duhana i bjegunce. Autor je kroz roman pružio panoramu života male sredine te socijalnu i političku zbilju 60-ih godina prošlog stoljeća u vrijeme kada dolazi do velikih društvenih raslojavanja u Hercegovini.
Šezdesete godine
Jedni odlaze u emigraciju, drugi se vraćaju, treći odnose ‘partiju’ u Slavoniju, mladi počinju odlaziti na studij u Zagreb, peti nose duhan u Bosnu, neki postaju članovi stranke na vlasti itd. S druge strane, dočarava nam vrijeme kada “šuškavci” (baloneri) ulaze u modu, pojavljuju se prvi motocikli, još uvijek momci djevojkama odlaze na ‘silo’... “Vedro Vukojino pričanje odlikuje se čitkošću i nevinošću, izvornošću i dosjetljivim primislima o zbilji. Kroz pričanje “ošišano na ajnc”, odbacivanje dvojbi i raznih lažiranja njegov narator postiže gotovo trodimenzionalnu priču - spaja iskustvo, realnost i fikciju; jednostavno njegova priča nikada ne propada ispod stvarnih prilika” - zapisao je prof. književnost dr. Antun Lučić. Ono što najviše krasi i po čemu je ovaj roman od iznimnog značaja za domaću književnost je jezik. “Glavni je junak Vukojine proze zapravo jezik hrvatski, slatka štokavska ikavica usisana iz materinjih grudi, s obiljem starih ri(je)či i sintagmi koje su na izdisaju naših baba i didova”-zapisao je Mladen Vuković, novinar i književnik.
Glavni junak - jezik
Vukojin jezik u romanu je precizan, točan, ekonomičan i hemingvejski jasan u opisima. Ante Kraljević sastavljač Hercegovačkog rječnika odabrao je na čak 18 stranica manje poznate riječi, koje olakšavaju čitatelju praćenje romana. U tomu je vrijednost Vukojina romana, jer ovaj dijalekt do sada smo mogli čitati samo u rijetkim djelima autora, poput Vladimira Pavlovića, Petra Miloša, Janka Bubala, Ivana Softe i Dragana Marijanovića. “Priču sam dugo nosio u sebi. Opisujem vrijeme koje sam upijao dječjim očima i ušima. Sva ta događanja duboko su urezana u moje pamćenje i potrebno mi je bilo vrijeme da sjednem i s velikim vremenskim odmakom napišem. Zato ovoga romana, možda ne bi ni bilo da nije bilo nezapamćenog snijega koji je zavaljao ove godine i koji me je prikovao za stolac - otkriva nam Vukoja. Priča u romanu vrti se oko Filipa zagrebačkog studenta koji, kako autor tvrdi, nije njegov alter-ego, premda je i sam proživljavao slične stvari za vrijeme studiranja u hrvatskoj metropoli. Kroz roman se provlači stotinjak osoba, a imena svjedoče o njegovom karakteru. “Jesenje lišće “ četvrta je Vukojina knjiga i prvi njegov roman.
