Sudeći prema biografiji pape Franje autora Andree Torniellija, koju čitatelji Večernjaka imaju prvi prigodu čitati u izdanju splitskog Verbuma, novi bi papa već u prvim koracima svoga pontifikata mogao pomoći vjernicima koji muku muče zbog crkvenog razvod i ponovnog vjenčanja.
\"Poimanje reforme ovisi o tome kakav se profil Crkve želi dati: u svrhu evangeliziranja treba biti vjerodostojan, na tragu čišćenja koje je pokrenuo papa Ratzigner. Evanđeoska jednostavnost postaje vrelo stvarne promjene i započinje kao oslobađanje utega određenih kurijalnih loših običaja. Nije isključeno da bi se mogli napraviti koraci i s obzirom na rastavljene koji su ponovno sklopili brak; prvenstveno kako bi im se omogućilo da se osjećaju kao ljubljena djeca Crkve koja, mada ne mogu primati sakramentalnu pričest, trebaju biti prihvaćena i osjećati se dijelom zajednice\", najavljuje papin biograf Tornielli.
\"Kardinal Roger Etchegaray pozvao se na tzv. teologiju \"ekonomije (rasporedbe) i filantropije (čovjekoljublja)\" pravoslavaca koji dopuštaju drugi brak. Pravoslavlje nije sklono rastavi, nego prihvaća Isusove riječi o otpuštanju bračnoga druga kao jednostranoga čina i ljudskoga razvrgavanja božanskoga veza. Oslanja se na činjenicu da je sam Krist dopustio izuzetak (Mt 19,9: \"A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub\"), Pravoslavna je crkva spremna tolerirati drugi brak osobama kojima je bračni vez Crkva razriješila na temelju vlasti koja joj je dana da razrješuje i vezuje te im u nekim posebnim slučajevima daje drugu priliku: primjerice u slučaju trajnoga preljubništva, ali i u nekim slučajevima kada je bračni vez postao prividom. Mogućnost drugoga stupanja u brak daje se nedužnomu supružniku. No, kod druge ženidbe slavi se obred koji ima pokorničko obilježje i sadrži molitvu odrješenja\", tumači Tornielli.
Samo jedna prava ženidba
\"Budući da je u obredu druge ženidbe u drevnoj tradiciji nedostajalo stavljanje vijenaca na mladence, što je prema pravoslavnoj teologiji bitan element ženidbe, za to postoji teološko opravdanje koje kaže da za pravoslavce druga ženidba nije pravi sakrament, nego \'sakramental\' koji novovjenčanima dopušta da sjedinjenje smatraju u potpunosti prihvaćenim od crkvene zajednice. Obred druge ženidbe primjenjuje se i u slučaju supružnika koji su udovci, čime se može se reći kako pravoslavlje u životu dopušta samo jednu pravu sakramentalnu ženidbu, za razliku od onoga kako biva u katoličanstvu\", tumači Franjin biograf dodajući kako u svemu \"preostaje slijediti naputak Benedikta XVI. dan za susreta sa sucima Rimske rote, malo prije njegova odreknuća\", gdje je \"pozvao da se bolje prouče neki ženidbeni slučajevi te da se razmotri bi li se nedostatak vjere mogao smatrati razlogom za ništavost pa tako olakšati razrješenje i dopuštanje druge ženidbe\".
Tornielli piše da Bergoglio želi \"narodnu Crkvu\", koja \"olakšava\" vjeru ljudima i citira intervju koji je kao kardinal dao 2009. novinaru Gianniju Valenteu:
Dijete nije odgovorno
\"Nedavno sam krstio sedmero djece jedne žene, siromašne udovice, djecu koju je dobila s dvojicom muškaraca. Kad smo se susreli, rekla mi je: \'Oče, živim u smrtnomu grijehu, imam sedmero djece i nikada ih nisam krstila.\' Posjetila me je nakon nekog vremena i rekla kako ne uspijeva okupiti sve kumove i da nema novca za slavlje. Na kraju sam joj rekao: učinimo sve sa samo dvoje kumova u ime ostalih. Svi su došli ovdje i nakon kratke vjerske pouke krstio sam ih. Poslije obreda imali smo malu zakusku. Coca-Colu i sendviče. Rekla mi je: \'Oče, ne mogu vjerovati, učinili ste da se osjećam važnom...\' Odgovorio sam: \'Ma, gospođo, što ja tu značim? Isus je taj koji te čini važnom.\'\"
\"Prema Bergogliu, na umu treba imati osnovni kriterij izražen u Zakoniku kanonskoga prava: vrhovni zakon jest spasenje duša. Kao biskupu najbolnije mu je bilo saznanje da neki svećenici odbijaju krstiti djecu nevjenčanih parova\", piše Tornielli i citira novoga papu:
\"Dijete ne snosi odgovornost za bračno stanje roditelja. A onda, krštenje djece često i za roditelje postaje novim početkom. Često se događa da roditelji koji nisu bili crkveno vjenčani zatraže da dođu pred oltar. Katkada se dogodi da se službenici i pastoralni djelatnici ponašaju kao gospodari, kao da je u njihovoj vlasti pripuštati sakramentima ili ih uskraćivati.\"
Preuzeto sa www.vecernji.hr
