“Nažalost izgubili smo velikog čovjeka, ali moramo biti zahvalni što smo ga imali. I to je dokaz da se može biti i na strašnome mjestu i postojati”, rekao je nekadašnji predsjednik Hrvatske samouprave Marko Tokić za svoga dugogodišnjeg prijatelja i stranačkog kolegu Zdravka Batinića koji je u utorak u kasnim popodnevnim satima iznenadno, uslijed zatajenja rada srca, preminuo u Uskoplju u 57. godini života. Batinić je čitav radni vijek proveo u Uskoplju/Gornjem Vakufu i bio jedan od osnivača tamošnjeg HDZ-a, čelnik općine u razdoblju Domovinskog rata, dopredsjednik HDZ-a BiH te visoki dužnosnik Hrvatskog narodnog sabora. Iza njega ostala je obitelj sa šestero djece. Pokop će biti danas u 15.30 sati na mjesnom groblju Krupa u Uskoplju. Tijekom rata bila je zapažena njegova uloga budući da je bio član Ratnog predsjedništva Gornjeg Vakufa-Uskoplja.
Zbog sudjelovanja u projektu Hrvatske samouprave smijenjen je sa svih dužnosti te mu je zabranjeno sudjelovanje u javnom i političkom životu. Iako je takvu odluku donio prije više od deset godina tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, nijedan njegov nasljednik nije je povukao do trenutka smrti. “Poradi razloga koje sam naveo u odluci koju Vam dostavljam u privitku, ovim putem Vas informiram da ste, sukladno mojim ovlastima, smijenjeni s dužnosti u stranci koju trenutačno obnašate. Odluka stupa na snagu odmah. Ubuduće ne smijete obnašati nikakvu javnu ili imenovanu funkciju, osim ako Vas ja za to izričito ne ovlastim”, stajalo je u odluci o Batinićevu potpunom političkom eliminiranju 7. ožujka 2001. Otada nije bio politički niti javno aktivan. Svjedočio je i u Haagu kao predstavnik obrane za visoke dužnosnike Herceg Bosne. Tada je govorio o okolnostima izbijanja sukoba u tome dijelu središnje Bosne tvrdeći da su pripadnici bošnjačke Teritorijalne obrane prvi započeli kopati rovove prije izbijanja sukoba s postrojbama Hrvatskoga vijeća obrane. Zdravko Batinić ostavio je značajan i neizbrisiv trag u politici Hrvata Uskoplja, središnje Bosne i BiH jer je pokazao ustrajnost i podnio žrtvu. Takvi su nam i danas više nego potrebni.
