Mostar je danas podijeljen grad. Brojni mostovi povezuju obale. Ne i ljude. Jedni u ovom gradu piju kavu, drugi kafu, treći kahvu. Onima koji dođu sa strane teško je to objasniti. Uostalom, stranci piju espresso. Priču o toj podijeljenosti odlučio je ispričati hrvatski redatelj rođen u ovom gradu Bobo Jelčić. U ratu porušeni, pa sagrađeni mostovi, nisu povezali ljude.
- Mostar je ono što jest. Grad koji je fizički spojen, a zapravo je po puno drugih pitanja razdvojen. Mi nismo tu da nekome solimo pamet i filozofiramo. O onome što Mostar jest najbolje znaju ljudi koji u njemu žive, ali mi izvana nemamo pravo govoriti što Mostar jest. Teško je reći što on danas jest, osim prepoznavati neke elemente kroz neke intimne priče kao što je ova - govori nam Jelčić o svome filmu “Obrana i zaštita” čija se radnja događa u današnje vrijeme u Mostaru.
Tajna prijateljstva
Đulagina smrt i sahrana izazivaju kod njegova prijatelja Slavka snažnu reakciju. Sam sebi postavlja niz pitanja o njihovu prijateljstvu i zajedničkim pogledima na život. Počinje preispitivati i razinu bliskosti s Đulagom. Nesiguran je i zbog trenutačne političke situacije te mogućih posljedica odlaska ili neodlaska na pogreb. Slavko je Hrvat i katolik, a Đulaga Bosanac musliman. Danas žive na različitim stranama Mostara, grada snažno podijeljenog na dvije zajednice: hrvatsku i muslimansku.
- Taj naš glavni junak već duže vrijeme želi sebi srediti nešto egzistencijalno važno, preko veze, kako se to kod nas već radi, ali ne može doći do toga čovjeka koji mu to sređuje i to je cijelo vrijeme u pozadini filma, uz nedoumicu vezanu uz odlazak na pokop, nedoumicu sa sinom, suprugom... Dan je niz aspekata svakodnevnog života, bez želje da se da neki zaključak ili da se ta tema zaokruži. Ona nigdje ne počinje i nigdje ne završava, kao da je samo neki fragment života - govori Jelčić dodajući kako se u toj priči može prepoznati i svaki drugi grad, osim što Mostar danas živi dva života.
Mostar je danas poput Belfasta ili Kosovske Mitrovice. Svako malo eksplodira.
Podjele i nakon 20 godina
- Grad je podijeljen, ljudi kolaju i to ipak nekako funkcionira, ali svako malo iskrsne neki problem i stvori se napetost; navijači Veleža i Zrinjskog, pobjeda turske reprezentacije... - kaže Jelčić svjestan da se u BiH svaki film sa sličnom tematikom promatra kao dokumentarni, a tek potom igrani, ali ne strahuje od reakcija ljudi.
- Jedan od elemenata filmskog jezika koji dodirujem u ovom filmu, zato ga i snimamo u originalnom gradu u kojemu se film događa, upravo je ta dokumentarnost, pa će mi čak i odgovarati da ga ljudi tako čitaju - kazuje nam Jelčić pokazujući paradoks porušenih i odmah pored njih ponovo sagrađenih zgrada. Mostarci su oduševljeni filmom. Stotine ljudi javile su se za statiranje.
- Drago mi je da je tako i da se dobro ponašaju pred kamerama, radujem se tome kao Mostarac, zadovoljan sam i do sada učinjenim - kazao je Jelčić, a i Bogdan Diklić je u Mostar došao nakon 22 godine.
- Zadnji put bio sam u Mostaru 1990. Još stječem dojmove, ali ako se po jutru dan poznaje, onda je dobro, svi su ljubazni i divni - kazao je Diklić, koji glumi Hrvata Slavka, a požalio nam se da ima jako puno teksta za učenje i da treba govoriti mostarskim naglaskom.
- Uhvatio sam se jednu večer u hotelu u Zagrebu čitajući u glavi knjigu na mostarskom - smijući se rekao je Diklić.
Po Ustavu Bosanci nisu konstitutivni narod BiH, nego Bošnjaci, pa tako molim da ispravite tezu u kojoj je Đulaga Bosanac musliman. On je Bošnjak musliman!