Kakav čovjek trebaš biti da bi nekoga ubio i raskomadao? Što te na tako okrutan čin može natjerati? Radiš li to da bi prikrio tragove zločina ili da bi zadovoljio nastrani dio svog karaktera? Je li takvo ubojstvo produkt afekta ili smišljeni čin zastrašivanja protivnika? Je li riječ “samo” o još jednom psihopatu koji živi među nama ili se takvo ubojstvo može pripisati okrutnom svijetu organiziranog kriminala?
Sve su to pitanja koja se nameću nakon stravičnog otkrića sa splitske Zente, gdje su nađeni raskomadani dijelovi ljudskog tijela. Ruke, glava, noge... Zamotani u vrećice, odbačeni poput smeća. A još gore je što je policija, kako u tom slučaju, tako i u nekim prijašnjim, gotovo nemoćna. Jer da bi se složila ta slagalica strave, prvo je potrebno identificirati žrtvu, zatim otkriti kada, kako i gdje je ubijena. Tek kada se sve to ustanovi – a iz raznoraznih razloga može potrajati danima, mjesecima pa i godinama – može početi lov na ubojicu. No, zbog premalo poznatih detalja, što je gotovo uobičajeno za ovakve slučajeve, psihoprofil ubojice izuzetno je teško napraviti. Potvrđuje to i dr. Goran Dodig, šef psihijatrije u splitskom KBC-u Firule.
Posebna patologija
– Općenito govoreći, ljudi koji komadaju svoje žrtve najčešće su psihopati premda mogu imati i neki drugi teški duševni poremećaj. U svakom slučaju, riječ je o posebnoj patologiji. Mislili smo da slučaj Jacka Trbosjeka nemoguć u naše vrijeme, ali, na žalost, očito nije tako – kaže dr. Dodig.
A je li neki ovovjeki Jack Trbosjek ubio i raskomadao čovjeka čije su ruke, glava i noge nađene na splitskoj Zenti, pitanje je na koje policija nema odgovor. Zna se samo da, kako vrijeme protječe, to ubojstvo izgleda sve misterioznije. Misterij je tko je žrtva iako je policija objavila fotorobot ubijenog. Riječ je o muškarcu od 70 godina, a najnovija je pretpostavka da je bio ili slabo pokretan ili posve nepokretan. Policijski poziv građanima da im dojave ako prema fotorobotu prepoznaju nekog takvog, za sada nije urodio plodom. Sve su dojave provjerene, no bez rezultata. Više sreće policija nije imala ni s analizom DNK, koja još nije gotova jer DNK ubijenog još nije izoliran ni uspoređen s onima koji postoje u bazi podataka.
– Neka DNK vještačenja morala su biti ponovljena. Potrajalo je dulje nego obično pa nam rezultati još nisu stigli – kaže Ana Čepo iz splitske PU.
Tako još nije službeno potvrđeno odgovara li noga, nađena na plaži Žnjan, trupu i glavi, koji su nađeni na Zenti. Međutim, patolog Antonio Alujević kazao je da s velikom vjerojatnošću može reći da noga odgovara trupu, a iz izvora bliskih istrazi doznajemo da je noga bila gotovo cijela odsječena. Nepravilni i nestručni rez napravljen je dosta visoko iznad koljena.
Iako se u početku mislilo kako je moguće da je tijelo bačeno s nekog broda, utvrđeno je da je tijelo raskomadano baš na lukobranu lučice Zenta. Dijelovi su potom skriveni na različitim mjestima u procjepima među stijenama i prekriveni kamenjem i zemljom. Trup je nađen ispod stijene, bliže vrhu lukobrana, iznad crte mora. Malo dalje, 10-15 metara, policija je našla tragove koji upućuju da je u stijenama bila skrivena lijeva noga, zamotana u vrećicu. Noga je nađena prije ostalih dijelova tijela pa se pretpostavlja da ju je more povuklo, a potom izbacilo na Žnjan.
Glava je nađena skrivena u procjepu stijena na lukobranu. Bila je također u najlonskoj vrećici, ali zamotana u novinski papir s kojega su istražitelji uspjeli skinuti otisak prsta vjerojatnog ubojice, odnosno osobe koja je raskomadala tijelo. Iako je papir bio natopljen morem, nakon što su ga osušili, kao u serijalu CSI, poprskali su ga specijalnom tekućinom i tamo gdje je bio u kontaktu izolirali su otisak. Možda će biti iznimno važan kada istražitelji budu bliže ubojici, ali zasad ih taj otisak nije ni do koga doveo. Desnu nogu, unatoč detaljnom pretraživanju mora i obale, još nisu pronašli.
Policija sumnja da je ubijeni živio osamljeničkim životom s obzirom na to da nitko nije prijavio nestanak osobe koja bi odgovarala pronađenom tijelu. Sumnjaju da je bio nepokretan ili teško pokretan. Taj su zaključak izveli iz činjenice da su mu kosa, brada i nokti na rukama bili uredni i održavani, dok su mu nokti na nozi bili iznimno dugi i zapušteni. Policajci su stoga zaključili da ih vjerojatno nije bio u stanju održavati, i to vjerojatno zbog nepokretnosti. Dok čeka rezultate DNK vještačenja, policija provjerava udruge i centre koji imaju kontakte sa starijim osobama.
– Kada budemo imali rezultate DNK analize, moći ćemo ih provjeriti u našoj bazi, a potom ih dostaviti međunarodnim registrima. Moguće je da čovjek uopće nije iz naše države iako je utvrđeno da je netko tijelo ovamo donio i bacio. Za nas je još uvijek sve otvoreno – kažu u splitskoj policiji.
Leševi s Mljeta
A koliko takve istrage mogu trajati, svjedoči i primjer iz ožujka 2005. Tada su, naime, u moru kod Mljeta nađena dva raskomadana tijela. Za jedan leš se uopće nije moglo ustanoviti je li riječ o muškarcu ili ženi, no nije imao ruke i bio je u visokom stupnju raspadanja. U drugom slučaju radilo se o muškarcu koji nije imao glave, ruku i nogu, a pretrage po bazama DNK u Hrvatskoj nisu dale nikakve rezultate.
Tek je utvrđeno da je riječ o muškarcu starom 35 godina te visokom oko 160 centimetara. Obdukcijom je ustanovljeno da su mu ekstremiteti otklonjeni piljenjem i rezanjem poslije smrti, a uzrok smrti nije utvrđen. No kada je DNK proslijeđen u međunarodne policijske baze otkrilo se da je žrtva strani državljanin koji je ubijen na području Crne Gore. Tamošnja policija na koncu je uspjela pronaći i počinitelja, koji je pravomoćno osuđen
Preuzeto sa www.vecernji.hr
