Ukupna šteta od lopovluka koji je izravna posljedica vladajućeg poretka Ive Sanadera popela se na vrtoglavih milijardu i pol kuna. Sanader, međutim, nema čak ni status osumnjičenika. Jedina posljedica sustavne i temeljite pljačke državnog novca koju Sanader trenutačno snosi jest politička šteta od koje se vjerojatno neće oporaviti. Pitanje kaznene odgovornosti svodi se na to hoće li ga pred USKOK-om prokazati njegov prijatelj, HDZ-ov rizničar i šef Carine Mladen Barišić.
Akteri njegovi kadrovi
Spomenuta milijarda i pol kuna dobivena je zbrajanjem štete u aferama zbog kojih je USKOK pokrenuo istrage. Tako zbog više malverzacija u HEP-u, za koje se tereti njegov bivši šef Ivan Mravak, u kaznenom spisu navodi se brojka od 647 milijuna kuna štete. Za malverzacije i podjelu kredita bez osiguranja povrata Hrvatska poštanska banka oštećena je za 328 milijuna kuna. Nadalje, u kontekstu afere Podravka spominje se 400 milijuna kuna štete.
Afera Fimi media zasad pokazuje da je iz državnih poduzeća i ministarstava kroz fiktivne ugovore o marketinškim uslugama izvučeno 40 milijuna kuna. Valja tome pribrojiti još i aferu Kamioni zbog koje je bivši ministar obrane i unutarnjih poslova Berislav Rončević na sudu, a koja iznosi 10 milijuna kuna, zatim bojenje tunela, što je HAC oštetilo za oko 22 milijuna kuna...
Premda za svaku od spomenutih afera koja je dobila kaznenopravni broj spisa političku odgovornost snosi upravo Ivo Sanader jer su, ako ništa drugo, u svakoj od njih glavni akteri njegovi kadrovi, daljnja odgovornost zasad staje. Sanader je morao biti slijepac kad s premijerske pozicije nije vidio da se povećavao minus u HPB-u, da je HEP suludo tonuo u gubitke i da je nerazumno određivao cijene struje kupujući je skupo i prodajući jeftino, ali sve to nije razlog za kaznenu odgovornost. Poenta je u tome što je kaznenopravni sustav u Hrvatskoj postavljen tako da se za financijske malverzacije može odgovarati jedino ako ga se uhvati izravno na djelu ili ako ga netko nedvosmisleno tereti svojim svjedočenjem, koje će još potkrijepiti materijalnim dokazima.
Do sada se Sanadera na takav izravni način moglo povezati jedino s aferom fiktivnog zaposlenja hadezeovca povratnika iz Australije Rade Buljubašića u HEP-u. Podsjetimo, Buljubašić je primao plaću u HEP-u, a radno je vrijeme provodio u HDZ-u. Kada su novinari to otkrili, Buljubašiću nikako nije bilo jasno u čemu je problem, pa je bez ikakva kompleksa izjavio da je, zajedno s Branimirom Glavašem, pomogao Sanaderu da pobijedi Ivića Pašalića na izborima u HDZ-u, a da mu je Sanader obećao riješiti pitanje egzistencije, što je i učinjeno. Buljubašićeva izjava znači da je Sanader, ako je doista intervenirao kod vodstva HEP-a da fiktivno zaposle Buljubašića, počinio kazneno djelo poticanja na zloporabu položaja i ovlasti. No, tužitelji su očito procijenili da izjava hadezeovca koji je bio na radu u središnjici stranke, a na plaći u HEP-u, nije bila dovoljno snažan dokaz protiv bivšeg premijera.
Norme iz socijalizma
Od svih aktualnih afera izravna veza do Sanadera mogla bi ići samo u Fimi mediji, i to preko Barišića koji jedini ima neposredne spoznaje o tome gdje je završavao izvučeni novac. No, Sanader i njegova pozicija u spomenutim aferama produkt su sustava koji neće reagirati ako netko ne plati porez niti će itko paliti alarm ako imetak nije u skladu s prihodima, ili ako se živi u jednom mjestu, a porezi se plaćaju u drugom. Uostalom, u Kaznenom zakonu gospodarski kriminal goni se i dalje po normama koje datiraju iz socijalizma.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
