Za kojeg će kandidata za predsjedatelja Vijeća ministara glasovati SDS, može li kriza u FBiH implicirati još veću podjelu u državi, što misli o promjeni Daytona, stvaranju hrvatske federalne jedinice, samo se neke od tema o kojima smo razgovarali s Ognjenom Tadićem, predsjedateljem Doma naroda Parlamenta BiH iz reda srpskog naroda.

Za kojeg od trojice hrvatskih kandidata za dužnost predsjedatelja Vijeća ministara BiH planira glasovati vaša stranka SDS?

Zastupnici SDS-a će se opredijeliti sukladno dogovorenim principima. Ti se principi odnose na zastupanje interesa svih naroda, prije svega imajući u vidu njihovu većinsku volju. Iskreno, bio bih sretniji da u cijelom ovom procesu ima više namjere da se biraju osobe koje suštinski mogu promijeniti stvari nabolje, ali nažalost, zbog političkih pritisaka svaka od ponuđenih opcija stala je uz onog kandidata koji dosadašnjim radom više asocira na one koji će dosljedno zastupati isključivo stranačke stavove. Kandidat koji nije u stanju osigurati potporu svih članova u Predsjedništvu, sam po sebi je sporan. No, postavlja se i pitanje kako je do toga došlo. Zbog toga prednost ima kandidat koji reprezentativnije djeluje. SDS i ostale stranke iz RS-a ne žele biti u sukobu s većinskom voljom hrvatskoga naroda.

Iz vašeg odgovora padaju u vodu sve špekulacije da bi SDS mogao mimo volje SNSD-a glasovati za kandidata iza kojeg stoje stranke potpisnice platforme?

SDS nastupa kao stranka koja dosljedno provodi svoje ideje i program i jasno nam je da ima špekulacija, ali nemamo vremena sa svakom od njih polemizirati.

Sad je posve jasno da će se i oko izbora prvog čovjeka Vijeća ministara BiH igrati nove političke igre s krajnje neizvjesnim ciljem?

Bio bih zadovoljan, kao i cijeli SDS, da Vijeće ministara bude izabrano već sada, jer to znači da smo zreliji nego što to javnost o nama misli.

Igre oko državne vlade impliciraju da nekim strankama, kojima su puna usta zaštite BiH, i nije nešto stalo do formiranja državne vlasti, već do zadovoljenja osobnih ambicija! Konkretno mislim na platformaše.

Izborni rezultat je bio šok za mnoge, a odgovor na taj šok nalazi se i u odlukama koje su, nažalost, bile loše. Jedna od takvih je dominacija na političkoj sceni u FBiH, u prvom redu SDP-a, gdje su se ugroženim osjetili Hrvati. Možda je jednako loša odluka dva HDZ-a da krenu u razmatranje o prihvatljivim i neprihvatljivim Hrvatima u toj vlasti. Dobro bi bilo kad bi Lagumdžija okrenuo svoj pravac djelovanja, tj. da ne želi ulaziti u sukob ili biti neprihvatljiv za veći dio hrvatskog naroda, odnosno kad bi Dragan Čović pošao od pretpostavke da je FBiH takva kakva jest i da se mir i suradnja moraju tražiti negdje u sredini. Bez dogovora stranka u FBiH teško da se mogu rješavati i neki drugi problemi. Stoga i formalno konstituiranje Vijeća ministara ne znači ništa ukoliko se suštinski ne žele riješiti problemi građana.

Vi pozivate na “lulu mira” između dva HDZ-a i SDP-a. Je li to uopće moguće nakon svega što se dogodilo u FBiH, a evo događa se i na državnoj razini?

Simbolički, to može biti takvo predstavljeno, ali suštinski se radi o tome da se svi moraju okrenuti zajedničkoj suradnji. I predsjednik SDS-a Mladen Bosić u Mostaru je pozvao stranke u Federaciji BiH da resetiraju stanje jer sadašnja situacija nije dobra za njezine građane.

Može li se situacija u FBiH negativno reflektirati na državnu razinu, konkretno u odnosima dvojice vaših kolega - Čovića i Tihića?

Opća je konstatacija da problemi koji nastaju u zajedničkim institucijama BiH svoje ishodište imaju u problemima koji vladaju u FBiH. RS je sa svoje strane ispunila sve ustavne obveze već u prosincu prošle godine i čeka se na odluke iz FBiH. Bilo bi štetno da se takvo stanje negativno odrazi i na stanje u RS-u. Moja obveza je da kao jedan od predstavnika srpskog naroda takvu opciju spriječim. Ako to opet ne budem bio u stanju zajedno s kolegama to učiniti, onda ću najotvorenije tražiti smisao postojanja tolikih zajedničkih institucija, pogotovo ako su one, zbog odnosa u FBiH, locirane na štetu RS-a. Nitko od političkih faktora u državi ne bi smio ići u tom pravcu, jer bi to u protivnom značilo da ih nije briga kakva je BiH i trebaju li tako funkcionirati zajednička tijela. E onda je to pitanje za široku i duboku raspravu, a opcije koje mogu proizići iz takve polemike mogu biti takve da se ne dopadnu ni gospodinu Lagumdžiji, a ni gospodinu Tihiću. Na njima je odgovornost da toga ipak ne dođe.

Iz vašeg dogovora ispada da će država BiH funkcionirati koliko od nje koristi imaju entiteti?

Po svojoj ustavnoj kategoriji BiH je sastavljena od dva entiteta. Povratak Daytonu pokazao se dobrim i pri konstituiranju kolegija Doma naroda Parlamenta BiH, kad nije pobijedila ni stranka ni pojedinac, nego Daytonski mirovni sporazum.

No, je li moguće u idućem razdoblju revidirati taj Dayton koji, očito, najviše šteti upravo Hrvatima?

Politika SDS-a je politika potpore Daytonskom sporazumu. On je, pored demokratskih promjena i stvaranja RS-a, jedan od tri dijela SDS-a. Za svaku izmjenu su predviđene procedure koje je predvidio Daytonski sporazum. A razgovore, polemike i diskusije o bilo kojoj temi mi podržavamo. Međutim, opća politička klima nije takva da se može očekivati da se neka od takvih ideja plasira, a da to ne izazove reakciju koja je ekstremna, koja praktično forsira krizu.

U dobrim prilikama i dobrim odnosima moguće je uvelike realizirati nacionalne interes, pa makar jedan od tih interesa bio vezan za inicijativu o hrvatskom entitetu. Oni koji traže takav entitet, moraju biti svjesni da taj entitet u ustavnoj strukturi mora biti entitet sva tri naroda i da nikakav ekskluzivitet ne dolazi do izražaja. Možda je dobro da zagovornici takve ideje već sad - kroz strukture države, entiteta, županija i općina - pokažu predstavnicima mog, srpskog naroda da imaju ista prava kao što imaju drugi građani ove zemlje. To bi bila jasna i dobra poruka da mi sa srpske strane imamo dobre uvjete raspravljati o takvim idejama.

Kvaliteta života u BiH i kvalitetna politika su uvjetovani jedna drugoj jer bez dobre politike nema ni kvalitetnog života. Samo u prošloj godini iz BiH je iselilo 12.000 Hrvata. Nije li to signal za određene promjene?

Migracije ne moraju biti uvjetovane samo političkim stanjem, one mogu biti uvjetovane i brojnim drugim stvarima. Ova pitanja su uvjetovana, prije svega, politikom koju su vodile hrvatske stranke u Federaciji BiH, ali i Washingtonskim sporazumom, na koji, potrebno je reći, niti jedan Srbin nije stavio potpis, a to nije uradila ni RS.

Drži li uopće vaša stranaka ostvarivim da službeni Beograd i Zagreb, kao supotpisnici Daytonskog sporazuma, uz pomoć međunarodne zajednice organiziraju neku novu međunarodnu konferenciju o BiH?

Činjenica da se razgovori vode na ovoj razini više govori o prirodi i karakteru odnosa koji su postojali negdje krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina. To pokazuje da je došlo do stvari koje su proizvele ratne sukobe na ovim prostorima. Takva hrvatska inicijativa ne bi bila ništa novo, nju smo već vidjeli. Vjerojatno se nećemo složiti, ali brojni povjesničari govore o tome da je rat prenesen s teritorija Hrvatske na BiH, bilo da se radilo o Sijekovcu ili Ravnom, ili nekom drugom mjestu. Loša je poruka da se vraćamo na to.

Mislim da hrvatski politički predstavnici imaju svoj demokratski kapacitet da autohtono zastupaju ideje građana koje predstavljaju. Srpski narod ima jako veliku potrebu imati korektne odnose s Hrvatima, ali i sa svim drugim narodima.

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’