Ni nakon što je po tko zna koji put otvorena javna polemika o sudbini transkripata razgovora što ih je pokojni predsjednik Franjo Tuđman vodio u Uredu predsjednika, nitko nije dao odgovor na pitanje postoje li i gdje su originalni audiozapisi tih razgovora. Član komisije koja je nakon Tuđmanove smrti razvrstavala njegovu ostavštinu, Ivan Jarnjak, u to doba predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS-a), kaže da je komisija bila u doticaju samo s transkriptima Tuđmanovih razgovora, a da originalne audiozapise nikada nije vidio, niti zna što se s njima događalo.
Razgovori presnimavani
– Nismo vidjeli te snimke, niti smo znali postoje li. Navodno su se kasete na koje su se snimali razgovori što ih je vodio pokojni predsjednik nakon nekog vremena presnimavale. No, to su rekla – kazala tvrdnje. Ne znam što se radilo i kako se postupalo s tim audiozapisima – kaže Jarnjak.
Tomislav Karamarko, koji se zajedno sa Stjepanom Mesićem nakon njegove pobjede na predsjedničkim izborima uselio na Pantovčak, a potom naslijedio Jarnjaka u UNS-u, također kaže da ne zna sudbinu originala. On se transkriptima bavio 2005. godine kao šef POA-e. Rekao je da je POA po prijavi obrane generala Ante Gotovine, koja je osporavala autentičnost transkripata Brijunskih razgovora što ih je Tuđman vodio uoči Oluje, tražila originalne tonske zapise, ali ih nije našla nego je došla do snimki razgovora na nekim audiokasetama.
Premda su transkripti Tuđmanovih razgovora obilato korišteni u Tužiteljstvu Haaškog suda (u presudi generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku ključni su dokaz za postojanje zločinačkog pothvata), nitko ne može reći što je s originalnim snimkama razgovora prvog hrvatskog predsjednika. Umjesto toga, periodično se vode polemike u kojima se osporavaju pojedini dijelovi tih transkripata, ili se postavlja pitanje odgovornosti raspolaganja s tom građom koja je ostala nakon vlasti Franje Tuđmana.
Pregledavali tri dana
Posljednju je izazvao bivši predsjednik Stjepan Mesić, koji je, u nastojanju da sa sebe skine odgovornost za dostavljanje transkripata Haaškom sudu, rekao da je ključni dokaz Haagu dostavio Karamarko, a da su prije njegova dolaska u Ured predsjednika transkripte već pročešljali Ivan Jarnjak, Vladimir Šeks i Miroslav Tuđman.
Te optužbe Jarnjak je odmah energično odbacio, navodeći da je Vlada donijela odluku o formiranju povjerenstva koje se trebalo pozabaviti dokumentima u Uredu predsjednika tako da ih sve popiše, označi i razvrsta. Uz njega su u povjerenstvu bili i tadašnji predstojnik Ureda predsjednika Ivica Kostović, Tuđmanov pobočnik general Krešimir Kašpar i pukovnik Vlado Čulina. Kaže da su nakon tri dana pregledavanja utvrdili što pripada HDZ-u, što osobno pokojnom predsjedniku Tuđmanu, a što treba ostati u Uredu predsjednika.
Također, prozvani Vladimir Šeks kaže da je nakon Tuđmanove smrti obnašao funkciju v.d. predsjednika HDZ-a te da je zajedno s Ivom Sanaderom, koji je tada bio u predsjedništvu stranke, došao u Ured predsjednika radi preuzimanja transkripata koji su već bili pregledani i popisani.
Složeno po brojevima
– Radilo se o razgovorima koje je Tuđman vodio s ljudima iz stranke i koji su se odnosili isključivo na HDZ – kaže Šeks, navodeći da je samo tehnički preuzeo tu dokumentaciju koja je već bila složena u kutije. Navodi da se radilo o stotinjak transkripata, da su bili označeni, ali ne po sadržaju, nego su se koristile signature određenog broja.
– Sanader i ja smo samo preuzeli pripremljene materijale i prenijeli ih u HDZ gdje su i sada – zaključio je Šeks, dodajući da nisu preuzeli audiosnimke, niti zna što se s njima događalo. Osim što je ispričao kako je u vezi s Tuđmanovim transkriptima njegova uloga bila "kurirska", Šeks nije na tu temu želio ništa drugo komentirati.
Odmah nakon Mesićeva prozivanja u nekim je medijima reagirao i Miroslav Tuđman, kazavši da nije čerupao dokumentaciju u Uredu predsjednika već da je samo uzeo stvari koje su se ticale obitelji pokojnog Franje Tuđmana.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
