Prije 40 dana mnoge je potresla vijest o preranom odlasku Đorđa Balaševića. Legendarni kantautor preminuo je tri mjeseca prije svog 68. rođendana u Infektivnoj klinici Kliničkog centra Vojvodina u koju je zaprimljen zbog upale pluća i zaraze koronavirusom.
Balašević je u najužem krugu obitelji ispraćen na posljednji počinak u svom rodnom Novom Sadu. Gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević proglasio je taj dan, 21. veljače, danom žalosti. Balašević je pokopan uz tamburaše koji su njegovo tijelo iz kapele ispratili s pjesmom “Aco braco”, a zatim su nastavili i sa “Malom riđom”, dok su na samom grobnom mjestu odsvirali “Oliveru”, pjesmu posvećenu njegovoj supruzi Oliveri koja je na ispraćaju bila u društvu kćeri Jovane i Jelene te sina Aleksa. Od Balaševića su se oprostili i gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević te gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković.
Mjesec i pol nakon smrti Balaševićev grob je pomaknut desetak metara od mjesta na kojemu je pokopan 21. veljače, a grobnica je sada osamljena ispod jednog drveta na groblju. Iznad groba postavljen je spomenik u obliku srca na kojemu stoji ime Đorđa Balaševića, pravoslavni križ i emotivni stihovi iz njegove pjesme Portret mog života.
Koga briga...?