Cvita Tudorović 24-godišnja je novinarka i voditeljica koju na bravu! odnedavno slušamo u večernjem terminu i vikendom. Rođena je i odrasla na Pašmanu, a u Zagreb je stigla prije šest godina, kada je upisala Fakultet političkih znanosti, smjer novinarstvo. Lani je diplomirala i tako ostvarila najveću životnu želju, jer je još od djetinjstva govorila kako će biti novinarka. Kako nam je rekla, u Zagrebu se snašla, ali doma je doma - tamo gdje su roditelji, gdje je more. Na bravo! je došla u svibnju prošle godine. Radila je kao producent u "Dobrim vibracijama", pa u "Uhvati ritam". Prije brava! dvije godine na lokalnom zagrebačkom radiju Ente radila je kao news presenter i DJ, a put do radija otvorila joj je praksa koja je bila obavezna na fakultetu. Svestrana Cvita se bavila i glazbom i plesom. Osam godina trenirala je mažoretkinje na otoku, a osvojila je prvo i treće mjesto na državnom prvenstvu. No, na radiju se najbolje snalazi, a to se možemo uvjeriti kada je čujemo u eteru brava!, gdje često svojim dalmatinskim šarmom osvaja slušatelje.
Odrasli ste na Pašmanu, kako je izgledalo vaše djetinjstvo?
Taj život na otoku ne može se usporediti sa životom u gradu ni sad, a ni kad sam bila manja. Pašman je mali otok, nema prometa, u mjestu se svi znamo, nema straha da će se nešto dogoditi ako se igraš na ulici sa sedam, osam godina. Tako da je odrastanje bilo milina, bez ikakvih granica. Jedino ono kad malo odrasteš, kad si tinejdžer, pa ti uvijek nešto treba iz trgovina kojih na otoku naravno nemaš, e onda je malo zezancije jer za sve veće stvari treba ići trajektom na kopno.
Jeste li već tada zavoljeli radio? Jeste li pokušali možda raditi i svoje emisije?
Otkad sam progovorila, nisam se gasila. Kao mlađa znala sam se pretvarati da vodim dnevnik, da se obraćam publici, pa sam u osnovnoj školi vodila program svih priredbi, a radio sam zavoljela kad sam upisala srednju školu u Zadru. Putovanje do tamo je uvijek trajalo dugo i dok su moji vršnjaci slušali svoje playliste s mobitela, ja sam na slušalicama uvijek slušala radio i zaljubila se. I od tad jedina želja bila mi je dobiti priliku da to i probam.
Je li Fakultet političkih znanosti bio vaš prvi izbor? Kako je bilo na fakultetu?
Prvi i jedini! Zacrtala sam si u glavi - upisat ću novinarstvo i tako je bilo. Fakultet je jedno predivno iskustvo, studentski život je jedan od najboljih života, stekla sam prijatelje za cijeli život, ali pet godina je sasvim dosta, ne bih ga ponovila.
Na FPZG-u ste počeli na Radio Studentu i odmah dogurali do uredničke emisije?
Da, to je bio moj prvi susret s radijem, prvo javljanje u eter za stvarno. Puno sam toga tamo naučila, približila mi se slika koliko fokusiran zapravo moraš biti i da nije to samo sjedni i uživaj, ali uz rad i učenje, brzo tako postane. To je jedan mali kolektiv studenata volontera u kojem učiš, skupljaš iskustvo, a opet se dobro i zabaviš.
Na trećoj godini faksa počeli ste na Enteru, kako je bilo raditi na tom radiju?
E to je već bio posao za pravo. Još jedno iskustvo koje ću pamtiti zauvijek. Bilo je izazovno, prvo sam radila kao news presenter, a onda sam postala voditeljica, odnosno DJ. Tu mogu samo zahvaliti tadašnjoj i sadašnjoj kolegici i prijateljici Aleksandri Milinković Dadić koja me sve naučila, trenirala sa mnom, imala dosta strpljenja i koja mi je velika podrška.
Zatim ste prešli na bravo! gdje ste prvo bili producent u showu "Uhvati ritam". Što je bio vaš posao? Što vam se najviše svidjelo u producentskom poslu?
Točnije, prvo sam bila producent u showu "Dobre vibracije", a onda u "Uhvati ritam". Za svaki dan trebala sam pripremiti aktualne vijesti, a u dogovoru s DJ-om i programskom direktoricom dogovarali smo teme. Pripremila bih sve zanimljivosti koje bi dobro došle za show, a onda stiže taj najzanimljiviji trenutak - sjedaš za računalo, šihta počinje, pale se mikrofoni i možeš očekivati sve.
Sigurno je bilo i puno anegdota, pa i gafova u eteru?
Na prošlom radiju, na kojem sam radila jutarnju smjenu, jednom sam zaspala. Smjena počinje u sedam, ja se budim u sedam i deset. Samo sam se obukla, došla tamo i počela sat vremena kasnije. Tolike sam traume tad imala, da sam mami rekla da me zove svaki dan u pet ujutro kako se ne bi opet ponovilo. Proganjao me taj osjećaj dosta dugo, moram priznati.
Prije mjesec dana počeli ste raditi i svoje DJ smjene vikendom i navečer. Kako izgleda vaša smjena? Je li bilo treme prije nego ste počeli raditi?
Svaka smjena je drugačija, svaki dan je dan za sebe, ali ono što je uvijek isto, to je priprema prije početka, jer bez pripreme ništa, a treme je bilo, da. Kad sjedneš ispred toliko monitora, toliko tipkica, ovisiš sam o sebi, a fokusiraš se samo da nešto ne zezneš. Ima je i dan-danas, ali puno manje, to je, nadam se, ona pozitivna trema.
Pobjegne li vam i dalje koja dalmatinska riječ u eter?
Da, da i da. Svakodnevno, ali trudim se stvarno da to bude lijepo književni, da toga ima sve manje, međutim, kad se malo opustiš, kad te ponese trenutak, zna izletjeti. Za sada se nitko nije bunio, nadam se da ni neće.
Kakvu glazbu inače slušate privatno?
Teško pitanje, više-manje slušam sve, ali osim hrvatske glazbe, tu je strani pop, a volim si za gušt pustit i malo EDM-a.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Svaki slobodni trenutak volim provesti u prirodi s dečkom, psom i prijateljima, a ako se skupi malo više dana, onda volim otići i doma na more. Uglavnom uživam i odmaram se kad mogu, a malo sam i korisna pa pomažem svojima u pčelarenju.
Koji su vam planovi za budućnost? Hoćete li ostati i dalje na radiju? Imate li nekih planova za radijske projekte?
Ostajem dok me ne izbace. Šalim se, naravno, plan je definitivno ostati na radiju, prije svega još puno toga naučiti, puno iskustva steći, a onda tek možemo razgovarati o radijskim projektima.
