Jedna od najvećih regionalnih glazbenih zvijezda Lepa Brena ovog prosinca će u Zagrebu održati čak pet koncerata. Posljednji put u najvećoj hrvatskoj dvorani pjevala je prije pet godina, a tada je održala “samo” dva koncerta. Da je zagrebačka publika i dalje obožava, najbolje govori podatak da je vrlo brzo gotovo rasprodala svih pet Arena, baš kao i njezina snaha Aleksandra Prijović.
Vjerujem da se posebno veselite povratku u Zagreb. Što nam možete otkriti, kako će izgledati koncerti?
Jako sam sretna, iako sam razmišljala da ću ove godine raditi mirno i polako, da ću raditi svugdje po jedan koncert i da ću putovati sa svojom ekipom bez nekih velikih turbulencija. Međutim, kada smo najavili koncert u Zagrebu i kada je to brzo stiglo do četvrte Arene, pa kada smo za moj rođendan najavili i petu, moram priznati da sam to shvatila kao neki sudbonosni trenutak. Znate, u životu ništa nije onako kako mi planiramo. Bog je taj koji određuje, sudbina nam daje zadatke koje moramo prihvatiti i s kojima se trebamo suočiti. Već u veljači stavila sam cijelu ekipu u pogon, planiramo što ćemo napraviti, kakva ćemo iznenađenja pripremiti za publiku u produkcijskom, vizualnom, tj. estetskom i, naravno, glazbenom dijelu. Ali neka to ostane mala tajna.
Dosta ste toga promijenili u nastupima. Zadnji put kad sam vas gledao u Areni imali ste vrhunsku produkciju, plesačice, mijenjali ste kostime...
Koncerti više nisu takvi da vi izlazite na pozornicu i samo pjevate. Danas je koncert scensko-glazbeno-emotivno-vizualni događaj. S obzirom na to da ja imam 22 albuma i puno hitova, morali smo ubaciti sve pjesme koje je publika izabrala i koje voli. Suština svih mojih koncerata je da zaista svoju publiku želim učiniti sretnom. To je povratna reakcija jer vi ljudima dajete svoju ljubav i svoje srce, a zauzvrat dobijete toliko energije koja vas nahrani da možete pjevati idućih sto godina.
Zanimljivo je da na vašim koncertima najbolje prolaze stari hitovi poput “Sitnije, Cile, Sitnije”, “Miki, Mićo” i “Uske pantalone”, a u publici su većinom klinci koji se nisu ni rodili kad su oni objavljeni?
Sretna sam što se muzika mijenja, ali isto tako sam sretna što postoje oni koji vole pjevače koji pjevaju i koji publici daju svoj maksimum. Trajanje karijere ipak je jedini pravi, mjerodavni sud nečije kvalitete. Netko može biti mlad, lijep i zgodan, a mi dolazimo u godine, tako da smo najsretniji što našoj publici ne smetaju naše bore, ne smeta im možda neki višak kilograma. Našoj publici treba ljubav, radost i taj osjećaj pripadnosti, da pripadamo jedni drugima, da smo nekako na tim koncertima svi isti, svi smo jednaki. Mi imamo zadatak u ta tri sata jednostavno biti sretni.
Bilo je svega na vašim koncertima. Poznat je podatak da ste helikopterom sletjeli na stadion u Bugarskoj, ali često se spominje i trenutak kad ste sami sebe lupnuli nogom u glavu na koncertu. Kako danas gledate na te trenutke?
Pa moram priznati da sam sav svoj život nekako vodila transparentno i da kod mene, što se tiče nekog mog privatnog života, zaista ne postoje nikakve tajne, kako ono što je bilo lijepo tako i ti neki gafovi, pa i ružne stvari. Ja sam sve to podijelila s ljudima. Mislim da ne treba u tom smislu biti tajanstven, jer ne postoji ništa tajanstveno u ovom životu da bih ja to trebala sakriti. Možda malo više čuvam tu neku svoju intimu. Moram vam odati jednu tajnu. Imam toliko smiješnih fotografija koje pokazuju kako izgledam ujutro, kako, recimo, nekad sama sebi pravim frizuru. No moj mlađi sin Viktor, koji je sad uključen u moju produkciju, zabranio mi je da ih stavim na društvene mreže. To su životne fotografije na kojima se vidi da sam i ja normalna osoba kojoj su događaju smiješne, pa i grozne stvari. Obećao mi je da ćemo se dogovoriti s cijelim timom hoćemo li ikad pustiti te fotografije.
Kad smo već spomenuli pjesme “Sitnije, Cile, sitnije” i “Miku, Mićo”, valja se podsjetiti da ste ih obje izveli na tadašnjem izboru za pjesmu Eurovizije. Prvi put pobijedio vas je Daniel s “Džuli”, a drugi put Doris sa “Željo moja”. No zanimljivo je da je Mišo Kovač kasnije govorio kako je on zvao neke žirije da Danielu daju maksimalan broj bodova, a vama nulu?
Što god da je bilo, ja moram priznati da je Mišo Kovač ipak jedan od pjevača koje sam ja uvijek izuzetno cijenila, voljela i poštovala. Uvijek rado pjevam dosta njegovih pjesama. On je pjevačka, muzička i ljudska, zaista legenda. I ne mogu se naljutiti na njega. Te moje pjesme kasnije su postale izvanserijski hitovi, ja sam bila moralni pobjednik i napravila veliku karijeru, kojom sam jako zadovoljna. Jer nije lako bilo uskladiti obiteljski život, biti majka, biti supruga, biti poznata javna osoba. Kada me pitate što mi je važnije – karijera ili obitelj, uvijek ću reći da je to obitelj. Jer ako obitelji i djeci ne posvetite to kvalitetno vrijeme, jednog dana kad odrastu, na njima se vidi da imaju nedostatak roditeljske ljubavi, nedostatak kućnog odgoja, što kasnije predstavlja problem. Moji Filip i Viktor u svijetu su šoubiznisa. Filip je s Aleksandrom Prijović jako uspješan. Viktor je počeo raditi sa mnom. Stefan radi nešto drugo, no svi su sjajni momci i moja velika podrška. Za Bobu nemam što reći, osim da on kao najveća i najmoćnija stijena uvijek stoji iza mene i čvrsto drži moja leđa da nikad ne padnem.
Sad ćete u Zagrebu proslaviti 33 godine braka?
Da, nevjerojatno, zadnjih možda 10-15 godina uvijek smo na nekom putu, ili radi on ili radim ja, ali u siječnju odvojimo vrijeme samo za nas dvoje i proslavimo sve što smo propustili tijekom cijele godine jer zbog ovog tempa i brzine života ne stižemo baš slaviti sve što bismo htjeli. Da, 7. prosinca bit će naša godišnjica braka i proslavit ćemo je s našom publikom.
Pratite li Euroviziju? Jeste li je gledali ove godine i što mislite o nastupu našeg Baby Lasagne?
Kod njega mi se sviđa scenska energija. On je uspio svoju emociju i energiju zaista prenijeti na ljude. Moram priznati da se malo promijenio stil eurovizijskih pjesama i način na koji se izvode. Ja volim klasičnu dobru pop-glazbu, kao što je bila ABBA, i hrvatsku pop-glazbu. Ovo je nešto drukčije, nešto što spaja ljude na nekom novom energetskom nivou i zaista mislim da će taj njegov skok jednostavno imati fantastične rezultate. To je ono što mu želim. Želim mu da jednostavno nastavi tim tempom, da nastavi s tom dobrom energijom, jer to je energija koja spaja ljude.
