Za Ivana Galića, koji je među tisućama kandidata ušao u finale međunarodnog natjecanja Ferrucio Busoni Piano Competition, može se glasati još danas i sutra na adresi https://voting.concorsobusoni.it/en/candidates/. Radi se o jedinom kandidatu s ovih prostora koji je ušao među top 100, a sada je na putu ući i među završnih 30 koji će se boriti za pobjednika u talijanskom Bolzanu iduće godine. Ovog 26-godišnjaka iz Gorice u općini Grude pronašli smo u Njemačkoj gdje završava najveći stupanj obrazovanja za pijanista na Konzertexamen studiju, čije višeetapne provjere prolaze samo najbolji kandidati iz cijeloga svijeta, piše Večernji list BiH.
Kakav je osjećaj bio ući u top 100 među tisućama glazbenika?
Moram priznati, dobar je osjećaj, ali jako rijetko sebi dajem priznanje ili pohvalu s obzirom na to da sam dosta samokritičan. Zasad je ovaj rezultat dobar i zaista je lijepo biti u društvu ponajboljih kolega iz čitavoga svijeta, ali vidjet ćemo još kako će se odviti cijela situacija.
Od Gorice do jednog od najboljih mladih pijanista. Kako biste opisali te svoje prve godine kad ste u svom mjestu u općini Grude osjetili ljubav prema glazbi?
Uvijek ističem činjenicu da su majka i otac tu odigrali ključnu ulogu i uistinu je tako. Bez njihove bezrezervne podrške i ulaganja od samoga početka ne bih se nalazio tu gdje sam sada. Na natjecanjima, seminarima i koncertima upoznao sam mnoštvo kolega pijanista koji nisu imali takvu podršku i na tome sam im vječno zahvalan.
Sada ste u Njemačkoj i, ako smo dobro razumjeli, paralelno završavate dva studija?
Dosad sam završio jedan preddiplomski studij u Zagrebu, dva diplomska studija (Muzička akademija Zagreb, Hochschule für Musik Franz Liszt Weimar), jedan poslijediplomski studij usavršavanja (Zagreb) i trenutačno sam na zadnjoj godini još dvaju poslijediplomskih studija (Talent Music Master Course Brescia, Hochschule für Musik Franz Liszt Weimar). U Bresciji pokraj Milana radi se o poslijediplomskom magistarskom studiju, a u Weimaru u pitanju je znameniti Konzertexamen studij, koji je njemački najveći stupanj obrazovanja za pijanista, a sami upad na studij uključuje višeetapne provjere pijanističkih znanja i vještina koje prolaze samo najozbiljniji kandidati iz cijeloga svijeta.
Tko su vam glazbeni uzori?
Nemam isključivo jednoga glazbenog uzora. Svaki vrhunski pijanist ima svoju karakterističnost sviranja i jako je teško njih uspoređivati. Ako moram neke nabrojiti, onda su to Vladimir Horowitz, Emil Gilels ili Glenn Gould. No, općenito, moj najveći uzor u životu i osoba koju pitam savjet za apsolutno svaki napravljeni korak u karijeri je otac Mirko.
Kakvi su planovi za budućnost?
Čitava dosadašnja karijera naučila me samo jednome – planirati budućnost je nemoguće. Jedino što sebi želim je da, ako za dvadesetak godina pogledam na svoj život, budem zadovoljan svojim odabirom i uspjesima.
Postoji li opcija za povratak u Hercegovinu jednog dana i stvaranje novih ljubitelja klasične glazbe ovdje?
Naravno da uvijek postoji i ta opcija, ipak sam tu rođen i tu sam odrastao. No trenutačno su weimarsko okružje u kojem se nalazim i pristupačnost svjetskim pozornicama jako bitni za moj daljnji razvoj i napredak.
U vašim Grudama sada postoji i Srednja glazbena škola Grude, dosta je mladih entuzijasta. Koja bi bila vaša poruka njima?
Uistinu me obradovala ta vijest. Imao sam priliku održati seminar u GŠ Grude upravo u trenucima kad je srednja škola započela s radom i uvidio sam kolikim talentima raspolaže grudska škola. Nažalost, talent je jako mali dio uspjeha, većinu čini višesatno i svakodnevno vježbanje. Otegotna okolnost našim učenicima osnovnih škola je društveno stanje i razmišljanja pri kojima se glazbena škola uvijek smatra marginalnom, nebitnom naobrazbom i hobijem. Nadam se da će ovaj intervju, svi sljedeći intervjui ili moji budući uspjesi potaknuti društvo i mlade roditelje da, ako uoče talent i želju kod djeteta, to podrže na pravi način.
