Victoria Beckham čvrsto vjeruje kako djeca moraju shvatiti da novac ne pada s neba. Zato su obojica njezinih starijih sinova radili u kafiću za minimalac, a čini se da će jednako biti i s drugo dvoje djece kada za to dođe vrijeme.
U nedavnom intervjuu za novine Evening Standard bivša spajsica i modna dizajnerica Victoria Beckham dotaknula se teme o svoje četvero djece i njihovim radnim navikama. Naime, iako su ona i suprug David Beckham među najbogatijim Britancima, na prvom im je mjestu da djeca shvate kako novac ne dolazi tako lako, prenosi Zadovoljna.hr.
Sinovi prali suđe u kafiću
Još prije nekoliko godina svijet je obišla informacija o tome kako je najstariji od četvero djece Victorije i Davida Beckhama, Brooklyn Beckham, prao suđe u kafiću u zapadnom dijelu Londona za minimalnu naknadu.
Sada je njegovim stopama krenuo i njegov mlađi 15-godišnji brat Romeo, što je za njega svakako veliki odmak od modnih reklama koje inače snima, baš kao i njegov brat. Dok je, primjerice, za snimanje reklame za modnu kuću Burberry dobio 45 tisuća funti, za rad u kafiću bio je plaćen 2,73 funte po satu.
No Victoria i njezin suprug smatraju kako djeca moraju steći radne navike.
Gledaju kako i tata i mama odlazi na posao, a oni svakodnevno odlaze u školu. Nema razloga zašto i oni ne bi bili upoznati s radom. No istodobno želim i da ostanu djeca i čine sve ono što i trebaju u djetinjstvu, rekla je Victoria u spomenutoj emisiji.
Utječe li rad tinejdžera na njihov razvoj?
Da ima pravo što inzistira na tome da njezina djeca barem povremeno rade za minimalnu plaću i tako shvate koliko je teško doći do novca, potvrđuju i psiholozi.
Brojna su istraživanja tijekom godina pokazala da se dijete što ranije mora, na neki način, osamostaliti, a povremeni rad u tome ima veliku ulogu, bilo da je riječ o poslovima čuvanja djece, košnje trave, konobarenju, hostesiranju i slično. Također se i pokazalo da stvaranje radne etike u ranoj životnoj dobi ima pozitivan učinak i na radne navike kasnije tijekom života.
S druge strane, ako roditelji na sebe preuzmu sve obaveze svoje djece i ni ne spomenu rad kao opciju, šalju im poruku da će u životu uvijek netko drugi preuzimati odgovornost za njih.
