Bilo bi zaista paradoksalno da iste godine prestanu sa radom Parni valjak i Prljavo kazalište, dva najtrajnija domaća sastava, ujedno i dva najveća gradska, republička, a nekad i jugoslavenska rivala iz Zagreba. No, ako je smrt Akija Rahimovskog stavila Parni valjak u tešku poziciju, razmimoilaženje članova Prljavog kazališta ima više veze s poslovnim odnosima u grupi. Naime, osnovni spor krije se između Jasenka Houre, glavnog autora u bendu, i Tihomira Fileša, menadžera grupe posljednjih 25 godina, koji kao vlasnik imena grupe može zabraniti korištenje tog imena.
No, vjerojatno se pitate zašto bi to bubnjar grupe i menadžer koji je poslovno odlično vodio bend, napravio? Upravo zbog svađe s Jasenkom Hourom, a za što sam čuo prošle godine, kad sam se u kolovozu zadnji puta sreo s obojicom, ali je priča postala javnom tek danas. Iako nije bilo izravnog govora o tome - jer obojica znaju da sam u dobrim odnosima s obojicom, a uostalom, Darko Glavan i ja objavili smo 2001. knjigu o grupi "Sve je lako kad si mlad" - bilo je očito da su popucale veze između dva ključna autorska i poslovna čovjeka, koji se već tada međusobno nisu čuli nekoliko mjeseci.
Nagađanja oko svađe među njima, ili raspada, potvrđivala su se i pitanjima ljudi iz struke, opet paradoksalno, iza pozornice nedavnog koncerta Parnog valjka u Areni Zagreb, gdje su mi dva bivša menadžera grupe rekla da su čuli o neslaganjima između Houre i Fileša. Sve skupa djeluje poput "dječjih bolesti" ozbiljnih ljudi u ozbiljnim životnim godinama, koji se poznaju, druže i zajedno sviraju već dulje od 45 godina.
Na koncu, mogla bi se ponoviti situacija s Novim fosilima - kojima nasljednici Rajka Dujmića brane korištenje imena - pa da se bend na koncertima počne pojavljivati pod imenom Prljavci ili Kazalište. Koliko će eventualni raspad ostaviti traga na domaćoj sceni? Trag će veći biti za fanove, jer scena je dovoljno bogata, ali ne treba smetnuti s uma da imamo samo nekoliko masovno popularnih imena koja mogu puniti najveće prostore; Kazalište, Valjak, Gibo, Hladno pivo i možda još netko.
Upravo zadnjih godina Kazalište je napravilo nekoliko sjajnih poslovnih pothvata, pa su nakon koncerta na Šalati rasprodali Zagreb stadion 2018., i odmah 2019. godine, taman prije dolaska korone, odsvirali dva rasprodana koncerta u Areni Zagreb, s kojih je objavljen i trostruki vinilni album, te Blu-ray snimka nastupa. Bendovi se obično raspadnu radi neuspjeha ili nedostatka novca, dok je u slučaju Prljavog kazališta situacija sasvim obrnuta, pa bi, opet, bio paradoks da grupa prestane s radom zbog međusobnih nesuglasica članova, u trenutku najvećih tržišnih uspjeha, jer ih je na Zagrebovom stadionu gledalo skoro trideset tisuća ljudi, a na dva koncert u Areni Zagreb po petnaestak tisuća svake večeri. Još je paradoksalnije to da mi je lani u kolovozu Jasenko Houra, prilikom velikog intervjua koji smo radili za Večernji list, pustio sedam, osam novih pjesama koje su snimali u studiju, u staroj postavi s klavijaturistom Fedorom Boićem koji se vratio u sastav, kao i nešto ranije gitarist Damir Lipošek-Keks.
Odlične, prilično mladenačke i komercijalne demo snimke tada su me nagnale na pomisao da se grupa vraća vintage zvuku iz osamdesetih godina, na što je posebno ukazivao tempo pjesama, koji je odreda bio brži i energičniji nego što smo na to od Kazališta navikli na zadnjim studijskim albumima. Prilično svjež zvuk, s jasnom "starinskom", retro-interkacijom Keksovih gitara i Fedorovih klavjatura, imao je samo jedan nedostatak.
Naime, na snimkama nije bilo bubnjeva Tihomira Fileša, do tada ključnog čovjeka u grupi što se tiče poslovnih odluka, od vremena kada je na mjestu menadžera, krajem devedesetih, zamijenio Branka Paića i preuzeo kormilo vođenja plovidbe Kazališta u svoje ruke.
Dakako, u suradnji s Hourom, ali je očito ta veza prošle godine "popucala", što je i osnovni razlog sadašnje situacije u kojoj bi grupa htjela nastaviti bez Fileša, ali to ne mogu pod imenom Prljavog kazališta, jer je pravo na ime zaštitio - Fileš. Isti taj Fileš već godinu dana piše svoju autobiografiju koja prilično racionalno govori o svim fazama rada grupe, jer se Fileš kao poslovni čovjek prilično dobro sjeća svih ključnih događaja i načina kako je grupa funkcionirala. Vidio sam početna poglavlja knjige koja bi u svojoj završnici, nastavi li se trenutni sukob, mogla otkriti puno više nepoznatih stvari o povijesti Prljavog kazališta nego bi to mnogi željeli.
