Crni Ibanez Iceman ICT700 uštekan u 75-vatno pojačalo Line 6 Spider III, smeđa duga kosa do ramena, rock-izgled od glave do pete, sav u crnom. I tenisice, hlače, majice, pa i hudica. To je Baby Lasagna kakvog susjedi pamte kao klinca još od njegova prvog nastupa pred publikom.
– Evo, to je naš Pure iz 2010. godine – pokazuju na fotku koju je snimio umaški glazbenik Mijat Gavran. Na njoj braća Martin i Marko Purišić s dva frenda mališana sviraju za umaške vršnjake – govore domaći. Prvi čovjek Umaga Vili Bassanese dodaje:
– Braću Purišić pamtimo s gitarama u ruci još otkako su imali deset godina. Malen smo grad, svatko svakog zna. Ako se dobro sjećam, taj njihov prvi koncert iz 2010. godine trajao je više od sat vremena, svirali su cijeli repertoar. Marko je u to doba imao 15 godina, a svirali su na dočeku pola Nove godine u Umagu, onom koji organiziramo u podne. I, naravno, nitko nije mogao ni pomisliti da će danas Martin biti član razvikanog njemačkog benda Mono Inc. i da će za Marka znati cijela Europa... No upamtili smo dva vrlo slična mlada susjeda s divovskim gitarama, koja su nam svirala iz godine u godinu, a samo su s vremenom rasla. Kasnije će se tu mijenjati mnogi bendovi, pamtimo i njegov bend Molly – govori Bassanese.
Prijatelj Aleksandar Kuridža, nastavlja priču o Baby Lasagni, susjedu iz umaškog Moela, kvarta u centru nedaleko od škole i Hitne.
– Pure i ja znamo se pola života, još otkako smo bili klinci. Susjedi smo 11 godina, ja sam tu iz kvarta Komunela. Baby Lasagna i ja radili smo zajedno i u Kauflandu. Bila je 2014. godina, taman se u Umagu u Novigradskoj ulici otvorio Kaufland, bila je to velika stvar za grad. Eto, ja sam i sve ove godine ostao raditi u istoj firmi, radim i danas – kaže Kuridža.
Kako su izgledale zajedničke smjene s Baby Lasagnom u Kauflandu?
– Punili smo u to doba police, bilo je ljeto, u gradu gužva, dućan pun. Palete bi došle između redova, ili s boka reda. Ja bih uzeo red sa žestokim pićima, a Marko bi punio red sa sokovima u tetrapaku. Pa kad bismo to riješili, išli bismo red dalje, ja bih punio police s vodama, a on sljedeći red. Trebate znati da Kaufland ima stotine vrsta žestokih pića i treba ih svako složiti na svoje mjesto, pronaći pravu policu, sve ih pripremiti, okrenuti, ali radili smo punom parom.
A pauze? Što se radilo za gablec?
– Oduvijek je Marko bio izrazito zabavan tip. Karizmatičan odmalena. Na pauzi, a tu nismo bili sami, bilo bi 15-20 ljudi, sjećam se kako su u to doba s nama u supermarketu radili i dečki iz kvarta, Papac, Faust i drugi, a Purišić bi svaki put na tim odmorima napravio šou. Nije se on trudio biti u centru pozornosti niti se nametao, ali ta je karizma bila jača. On je bio, kad se sad toga sjetim, zvijezda i u tim, katkad i noćnim pauzama u smjeni. Guštali smo raditi s njime, bili smo sjajna ekipa, na kraju, bilo je itekako zabavno na poslu – dodaje Kuridža.
Sjetio se i kako mu je Baby Lasagna s prijateljima iz kvarta za rođendanski poklon kupio – bas-gitaru.
– Bio mi je 20. rođendan i našao sam se dečkima s kojima sam se družio ne bi li ih počastio. Nisam očekivao nikakav rođendanski poklon, tko bi uopće o tome razmišljao, no eto ti njih, skupilo ih se dvadesetak, svatko je priložio koju kunu i kupili mi Ibanezov bas! Vau! Pure je bio među njima. Gitara je i danas doma.
Jeste li svirali skupa?
– Kako da ne! Čim sam počeo vježbati, dečki su me pozvali i vježbali smo skupa tamo pokraj osnovne škole u jednom malom prostoru, ne većem od kakvog skladišta. Svirali smo irish punk, celtic punk, autorske stvari. Pjesme je pisao Ivan, koji nam je u to doba bio pjevač, ja sam bio na bas-gitari, brat Martin na bubnjevima, a Marko je bio na gitari i bio je back vokal. Zapravo, u svim je bendovima on imao ulogu vokala, najčešće back vokala. I na tim probama je itekako bilo zabavno. Jer, nismo baš bili uigrani (smijeh). Ali, svirali smo! Za njega treba reći da se od malih nogu, čim je primio gitaru, vidjelo da je strašan talent. I brat Martin je ista priča. I glazba im je uvijek bila glavna stvar... Kad ga vidim, pričat će nam vjerojatno dva dana što se sve događalo u Malmöu, jedva čekam čuti svaki detalj – dodaje Aleksandar.
Grad je ovo glazbenika, kažu domaći u Umagu i o drugima:
– Alka Vuica je susjeda, ona je odrasla tu na Punti, sjetite se slavnog benda Karma, Majde Šušelj Tare i Nenada Čirjaka... Imamo i niz novih bendova, eto Pop Gunsi su svirali neki dan, kod nas su na glavnom trgu koncerti gotovo svakodnevica.
Gradonačelnik Bassanese sjetio se još jednog detalja vezanog za Euroviziju.
– Malo tko to zna, ali prvi eurovizijski prijenos uopće iz bivše države bio je upravo iz Umaga. Riječ je bila o sredini šezdesetih i boksačkom meču koji se održavao na Punti. A da ne govorimo o tome kako je tenor belkantist Claudio Villa, slavni talijanski pjevač koji je četiri puta pobijedio na San Remu te dva puta bio na Euroviziji, pjevao na otvaranju našeg hotela Adriatic! To je te 1964. godine bio najbolji hotel na Mediteranu. Veselimo se što će nam Baby Lasagna opet svirati uživo, već za koji dan, na Sea Star festivalu u Umagu, na kojem očekujemo i 50 tisuća ljudi – dodaje Bassanese.
Susjedi su ponosni na Lasagnu.
– Marko je razuman dečko, zrelih razmišljanja, stabilan, i shvatio je da se uspjehom ne treba zanositi, da su efekti slave prolazni i da na njegovo ponašanje neće utjecati slava. Ponizan je. Idol kakav i treba našoj djeci.
Sjetili su se domaći i dočeka koji su mu organizirali nakon pobjede na Dori, na istom ovom trgu na kojem ga sada opet čekaju.
– Klinci su bili u prvim redovima, skupilo nas se nekoliko tisuća, gotovo iz svake kuće u Umagu netko je došao na doček. Djeca su bila u prvim redovima, iza njih majke pa mi stariji. A dječja pitanja bila su nevjerojatno simpatična, poput "Je li ti mama bila zadovoljna nakon nastupa, nije se ljutila?" ili "Kako bi se zvao da nisi Baby Lasagna?", jer najmlađi su bili uvjereni da mu je to pravo ime – kažu u centru.
Tko je umaškim klincima draži ovih dana, Luka Modrić ili Baby Lasagna?
– A to nas ne morate ni pitati... Zamislite kako je njima štos što mogu uživo vidjeti, a neki su mu doslovce i susjedi, svog idola. Odgovor je – Lasagna!
Novi doček susjedu će organizirati Slaviša Šmalc.
– Ne znamo još kada stiže, hoće li doček biti prvo na zagrebačkom Jelačićevu trgu, ali doček je spreman tu na Trgu 1. svibnja, na kojem je oduvijek i svirao. Znamo, dakako, i da će doći premoren, jer on još od pobjede na Dori praktički nije stao. Otpjevat ćemo s njime "Rim Tim Tagi Dim", zapljeskati mu i zahvaliti što je osvjetlao naš obraz – govori Šmalc.
Umažani su razmišljali i otići na eurovizijsko finale.
– Čim je pobijedio na Dori, počeli smo tražiti zrakoplovne karte za Malmö. Bile su više od 200 eura. U to doba bilo je još slobodnih karata za generalnu probu i za onu večer polufinala, koja se održavala u utorak. Ipak, znali smo da je Švedska skupa, već smo bili tamo, pa da biste pojeli pizzu i popili sok, ode pola plaće... Išli su neki, pogotovo društvo iz Kaštelira i prijatelji iz Dalmacije, pružiti mu podršku – govore na umaškoj rivi.
Gdje se mogu jesti lazanje u Umagu?
– Dobre su u Luni, ima ih i u Cantini Melon, ali i onih za mikrovalnu u Kauflandu, Lidlu i Konzumu – smiju se Lasagnini susjedi u centru.
Prijenos su gledali na glavnom gradskom trgu, na kojem je live-stream bio u subotu navečer na divovskom razvučenom filmskom platnu. Selimo se u Kaštelir-Labince, kamo se nedavno Baby Lasagna doselio zbog ljubavi, u planu mu je ovdje s djevojkom Elizabetom i izgraditi kuću. Novi je susjed. I tu u unutrašnjosti Istre gledali su pokraj zgrade moderne sportske dvorane zajedno prijenos finala iz Švedske, puštali su ga s projektora na gornjem katu, koji inače koriste za općinske sjednice.
– Lani se, ne računajući novog susjeda Baby Lasagnu, koji više nije beba, već mu je to samo ime, rodilo u našem mjestu 17 novih beba! – govori ponosno prvi čovjek mjesta Đulijano Petrović.
Susjeda Nevia, koja drži dućan istog imena, dodaje:
– Gledala sam i plakala, strehi su me prošli! – govori misleći na trnce.
Tu su još i dućan Trgovine Krk, ali i općinska Butiga, u kojoj su domaći proizvodi.
– Mjesto smo vina i maslinovih ulja. Niz je susjeda u uljarskoj bibliji Flos Olei, koja okuplja 500 najboljih na svijetu, od obitelji Oliveri, Grebac, Beakovich, Mahne... a poznata vina ovdje rade Cossetto, Legovina i Radoš. Imamo u mjestu i craft pivovaru Castellana, a susjedi obitelji Bratović rade tonike i ginete Count's Drinks. Imamo u općinskoj Butigi i kaštelirsko-labinsku košaricu s proizvodima ovog kraja, ali i suvenire. Uostalom, UN nas je uvrstio, njihova svjetska turistička organizacija, među najbolja turistička sela u programu nadogradnje, a i Elizabeta, djevojka Baby Lasagne, pobijedila je preklani na Večernjakovu natječaju Moja.hr sa sjajnim videom o našem kraju – dodaje prva dama turizma Kaštelira Linda Grebac.
U mjestu nastavljaju priču:
– Svake ga nedjelje vidimo na "maši", odnosno na misi u našoj crkvi sv Kuzme i Damjana, a jači je od bilo kojeg političara, jer je ovih dana ujedinio cijelu Hrvatsku! Pa tko to može? – pitaju se u Kašteliru.
Načelnik nastavlja:
– Ima nas 1502 stanovnika, a Baby Lasagna je 1503., došao je nakon popisa. Prihvatili smo ga kao svog, kako i ne bismo! Za nas je napravio veliku stvar, pa gdje god su se on i naša Elizabeta pojavljivali, pričali su o Kašteliru. Pa i spot je snimao tamo u Sabadinu i na Veloj Mukli, nešto u susjednim Baškotima, a to je vidjela cijela Europa.
Odakle su kokoške, mačke i koze iz spota? Iz kojeg dijela ovog kraja?
– Gore iz zaselka Baškoti... Poznati smo kao malo turističko mjesto koje se trudi održati priču o našem gramperu, odnosno krumpiru, koje ima mnogo modernih kuća za odmor, ali i u kojem se trudimo da ne postane sve betonirano. Održivi turizam je ono što nas zanima u Kašteliru i Labincima, a ne klasično rentijersko naselje. Tome ide u prilog i što imamo minimalnu površinu građevinske čestice od čak tisuću četvornih metara, što je u mnogim mjestima dva ili tri puta manje. Pa tako ćemo ostati zeleno mjesto, a ne mjesto betona – objašnjava Petrović.
U Kašteliru kažu:
– Organizirali smo mu doček kojem se nije nadao, sakrilo se nas više od stotinu iz mjesta u njegovu dvorištu, pa kada je dolazio prošli put kao pobjednik, nije nas mogao vidjeti. Iznenadili smo ga u vlastitoj kući! Djeca su najveselija, toliko su razdragana da je to nevjerojatno. Svi ga vole! – kažu domaći.
I susjedi u mjestu u koje se doselio dodaju:
– Da, dosad se na njega nitko nije žalio...
Ni kad glasno svira?
– Ma ne... Ne smeta.
Ni da bubnja cijelu noć?
– Neka bubnja!
