Prvi put na 13. Večernjakovu pečatu, na radost mnogobrojne publike, nastupa dama božanstvenoga glasa - Ivana Vrdoljak Vanna. Pjevačica je to koja više od dva desetljeća uspješno egzistira na glazbenoj sceni, dosljedna sebi i svojim principima kada je riječ o kvaliteti glazbe koju izvodi. Ne podilazi glazbenim trendovima, ne ističe u prvi plan detalje iz privatnog života, iako ne krije da joj je obitelj najvažnija i ne eksponira se u javnosti bez valjanog razloga. Upravo zbog činjenice da pomno bira događaje na kojima će se pojaviti, zadovoljstvo organizatora ovogodišnjeg Pečata još je i veće, jer će Vanna svojim dolaskom u Mostar i vrhunskom interpretacijom, na najbolji mogući način, upotpuniti glazbeni dio ove manifestacije. Profesionalna i pedantna, kao prava horoskopska Djevica, strpljivo je i studiozno odgovarala na naše brojne upite ne skrivajući ushićenje što će se, nakon dugo vremena, susresti s mostarskom publikom koja ju s nestrpljenjem očekuje.
Na samom početku razgovora Vanna je otkrila kako se osjeća svega nekoliko dana prije nastupa: Uistinu se radujem susretu s mostarskom publikom. Nadam se da je sve spremno, ne samo za moj nastup, već i za nastupe ostalih glazbenika. Moram kazati da nije prvi put da su me organizatori zvali da dođem na Večernjakov pečat, ali, evo, sada ću se prvi put predstaviti na ovom tradicionalnom događaju, i to me baš veseli.
• Nastupate uz pratnju Dubrovačkog simfonijskog orkestra kojim će ravnati dirigent Alan Bjelinski pod čijom ste dirigentskom palicom izveli mnogobrojne hitove koje i danas pamtimo. Možemo li nešto slično očekivati i u Kosači?
Ovaj put ću pjevati jednu svoju stariju pjesmu za koju vjerujem da će odlično pristajati uz takvu neuobičajenu glazbenu pratnju. Vjerujem da pjesma, sama po sebi, nosi univerzalno pozitivnu poruku i da će zazvučati izvrsno. Svaki pravi pjevač se odlično osjeća na pozornici s tako puno glazbenika i s takvim muzikalnim i svestranim dirigentom kakav je Alan.
• Kakav je vaš stav o manifestacijama kao što je Večernjakov pečat koje su uspjele opstati unatoč teškim vremenima?
Pa, opstaju upravo zato jer vrijede, usprkos promjenjivim vremenima, jer se bave nepromjenjivim kategorijama kao što su kvaliteta i univerzalne ljudske zasluge. Površne i trendovske stvari su zabavne, ali ništa drugo. Ljudi se zažele nekih normi koje su trajne kada sve oko njih spada pod relativno.
• Mnoge manifestacije i festivali su napravili višegodišnje stanke, no u posljednje vrijeme neki od njih pokušavaju vratiti stari sjaj poput Zagrebačkog festivala na kojem ste i vi, vokalno i vizualno, zabljesnuli krajem prošle godine. Kako je to izgledalo iz vaše perspektive?
Oh, naročito vam hvala za ovo “vizualno” (smijeh). Eto, u vremenima kada je upravo vizualno postalo skoro pa najbitnije u mom poslu, kada mi uspije, baš sam zadovoljna. No, na stranu vizualno, bilo mi je baš fora nastupiti te večeri uz mnogo mojih kolega koji su, ne samo vizualno, već i autorski i vokalno važni na glazbenoj sceni već mnogo godina, ili tek odnedavno. Kao npr. superkvalitetan band Pavel čija je pjesma sa Zagrebačkog festivala zasjela na prvo mjesto najvrćenijih domaćih pjesama na radiopostajama. Mislim da će sljedeće godine biti još bolje, jer ne treba propustiti sačuvati odlične stvari iz duge tradicije naše glazbe.
• Predstavili ste se sa skladbom Ante Pecotića “Kad prijatelja gubim”. Jeste li i vi u životu gubili prijatelje i kakvim prijateljem sebe smatrate?
Naravno da sam izgubila ljude koji su mi se u nekom trenutku činili jako važnima, ali kao i svima, tako i meni, razišli smo se oko važnih ili manje važnih stvari. Imam nevelik broj prijatelja koje sada čuvam i pazim da nas neminovne različitosti ne udalje previše. Nisam tip prijatelja koji zove svaki dan, često pretresajući sve one bitno-nebitne trivijalnosti koje čine nečiju intimu. Najbolji prijatelj mi je suprug Andrija, iako su mi strašno važne i moje ženske prijateljice koje redovito ne pripadaju estradi. Ali, da vas podsjetim, pjesma “Kad prijatelja gubim” ne govori baš o prijateljstvu, već o ljubavi. Znate ono, kad u frendu prepoznate potencijalnog ljubavnika, pa se poslije kajete jer više nije ni frend, ni ljubavnik.
• Kada smo kod gubljenja ili bolje rečeno izostanka priznanja za vaš rad, ne možemo ne primijetiti kako vas zadnjih godina hrvatska diskografska nagrada “Porin” uporno zaobilazi. Što mislite, je li to slučajno ili namjerno?
Nije baš da mi u ovom trenutku tim pitanjem solite ranu, ali da ste me prije dvije, tri godine to pitali, uh... To je bila godina kada ljudi iz struke moj zadnji album “Sjaj” nisu prepoznali i nisam bila nominirana niti u jednoj kategoriji. Zamislite, a ja ga smatram skoro najboljim u karijeri. Slučajno, namjerno, omaškom, propustom, neznanjem, nekompetencijom, nepoštivanjem te vrste glazbe, slušajući dane direktive od diskografa... Bilo kako bilo, tu više neću tražiti razlog svome zadovoljstvu ili nezadovoljstvu, jer sam ranije dobila nekoliko Porina. Ionako bih zamarala vaše čitatelje da sada kažem sve što mi je po tom pitanju na duši (smijeh).
• Vaš posljednji studijski album “Sjaj”, koji ste upravo spomenuli, izašao je na tržište krajem 2010. godine, a prošle godine je objavljen dvostruki live album “Zajedno 20 godina”. Je li u pripremi neki novi materijal i na čemu trenutno radite?
Da, naravno, uživam raditi nove pjesme. To mi je, zapravo, osim koncerata najdraži dio ovog posla. Imam tri svoje pjesme koje dovršavam i još nekoliko koje su mi dali neki stari i neki novi autori i opet mogu subjektivno (bez pritiska na glasače Porina, smijeh) reći da će biti super. Već sada mogu otkriti kako novi singl planiram izdati prije ljeta.
Na pjevačkim natjecanjima u našoj regiji brojni kandidati biraju upravo vaše pjesme za svoje predstavljanje pred publikom i žirijem. Što mislite o takvom načinu izgradnje glazbene karijere?
- Jako volim kada mladi ljudi pjevaju moje pjesme. To mi mnogo toga pokazuje i sve mi to laska. I ja sam u početku nastupala pjevajući pjesme pjevača za koje sam mislila da su super i da bi mi baš njihov stil odgovarao, jednom kada budem u prilici snimati vlastite pjesme. Drago mi je da me ni danas nije sram koga sam i što birala tada pjevati, a tako bi htjela da misle i ti mladi pjevači kada i ako se jednom afirmiraju. Naravno, bit će im teže nego što misle, ali tako su im valjda rekli i njihovi roditelji.
• Primjetno je, također, da u posljednje vrijeme intenzivnije surađujete s mlađim glazbenicima, čak vam je i posljednji videospot za pjesmu “1000 milja” režirao mladi redatelj Filip Dizdar. Vjerujete kako mladost i iskustvo daju najbolje rezultate ili…
Pa, naravno! Ne cijenim onaj stav u kojem tzv. kreativni ljudi cijelu karijeru pile jedno te isto i onda to nemaštovito objašnjavaju kao njihov “dobro poznati, prepoznatljiv stil”.
Nemaju svi sreću kao Martin Scorsese u osamdesetima raditi super moderne filmove kao da je u najboljim godinama. Doduše, eto vam i dokaza za ovo što ide u prilog mojoj tezi - naravno, kada za glavnog glumca uzmeš mladog DiCapria, nastane sjajan spoj mladosti i iskustva.
• Niste baš aktivni na društvenim mrežama poput Facebook-a i Twittera poput nekih vaših kolega. Zašto i kakav je vaš stav o takvom vidu komunikacije?
Ma, društvene mreže su super i virtualna druženja također. Stvari su se među ljudima toliko zakomplicirale i postale još više proturječne da je to nemoguće pratiti. Naime, do sada su ljudski odnosi bili okarakterizirani s dvije dimenzije – onim što si govorimo u lice i onim što govorimo iza leđa. A sada imamo i treću dimenziju, a ta je – ono što govorimo na društvenim mrežama. Naravno da namjerno pretjerujem, to su ujedno i jedine mane, a sve ostalo su prednosti.
Sve ja to uredno slijedim, iako i dalje mislim da se najbolje mogu izraziti s mikrofonom.
• Poznato je da volite putovati, ali i da ste strastvena navijačica hrvatske rukometne i nogometne reprezentacije. Znači li to da je vaša iduća destinacija Brazil?
- Oh, to bi bilo idealno, ali se neće dogoditi (smijeh). Svejedno ću strastveno pratiti kako ćemo mi zablokirati Neymara, te kako će Džeko izaći na kraj s Mascheranom iz argentinske reprezentacije. Unaprijed žalim zadnji red, jer, čini se, da je Messi već dugo jako raspoložen. Sretno nam bilo!
• Kada dođem u Mostar, željela bi…
Sresti pozitivne ljude i razmijeniti dobre vibracije, pjevajući i razgovarajući s Mostarcima i gostima Večernjakova pečata.
