Legendarni hrvatski sportaš i jedan od najvećih hrvatskih košarkaša Dino Rađa gostovao je u HRT-ovoj emisiji "U svom filmu". Rađa se u razgovoru prisjetio tragične smrti Dražena Petrovića.
- To je jedan od najtužnijih momenata u mojoj karijeri i generalno u životu. To nas je sve skupa duboko potreslo. Oprostili smo se na aerodromu, on je krenuo u jednom smjeru, mi u drugom... Za par sati ti jave da je stradao, pa se nekako nadaš da je samo nešto polomio, da neće moći igrati samo prvenstvo. A onda sam nazvao Mirka Novosela i dobio informaciju iz prve ruke. Mogu vam reći da u tom trenutku, da nisam sjedio u fotelji, da bi pao u nesvijest. Prvi odlazak na trening nakon pet, šest dana, ne možeš izaći iz svlačionice. Ne možeš od suza i emocija izaći na teren, jer stalno ti se vrti u glavi da on više nije tu. To je bila jedna teška, teška situacija - rekao je Rađa.
Ispričao je i kako je posjetio Antu Gotovinu u haaškom pritvoru.
- Dobio sam priliku preko jednog prijatelja. Bilo smo s motorima na putu te smo otišli kod njega. Mi se nismo prije znali. Stekao sam dojam da on nikako ne može biti zločinac, da je profesionalni vojnik. Mislim i da film koji je o njemu izašao (General) da ga oslikava jako dobro i da puno o njemu govori. Na mene je ostavio strašan dojam.
Otkrio je još jedan detalj.
- Ne volim o tome pričati jer to radim iz svog gušta, a ne da bih se pohvalio u javnosti... Ali imam jedno dijete iz Slavonije kojemu je otac poginuo prije nego što se rodio, u Vukovaru. Ima 27 godina, taj momak, čovjek, ja njega doživljavan kao svoje dijete. Otpratio sam ga od trećeg mjeseca života do danas. Doktor je i to je i veliki ponos... On je moj. Ima još ljudi kojima sam plaćao operacije u Americi, djece koju pomažem školovati - ispričao je Rađa.
