Lani, početkom srpnja, nakon što je četiri godine sjedio na tvrdoj trenerskoj klupi nogometaša Bratstva iz Gračanice, Nikola Nikić dobio je "otpusnicu". U svom poznatom stilu dao je objašnjenje predstavnicima medija:
Lakše do Nobela...
- Puno je lakše dobiti Nobelovu nagradu nego izdržati četiri godine kao trener nekog kluba u BiH... Bilo kojeg!
Ni godinu dana poslije, novinari su bombastično objavili:
"Nikola Nikić opet postao trener Bratstva. Cilj mu je uvesti ovu momčad u Premijer ligu BiH!"
- Sve je to točno osim da sam dobio "otpusnicu". Nisam, samo mi je istekao četverogodišnji ugovor pa nije bilo želje za produljiti ga - kaže Nikić ne rekavši tko nije "imao želje"...
- Istina je da moj predsjednik kluba Nusret Helić traži da klub uvedem u Premijer ligu. Ta, to je uvijek želio, ne samo Helić nego i čitava Gračanica. Ove godine naslov se traži "pod mus" - kaže.
Bratstvo je u nedavno završenoj sezoni s klupe vodio Nusret Muslimović. Nekoliko kola prije kraja prvenstva činilo se da će klub "pasti" u drugoligašku provaliju jer je zaredao s čak osam uzastopnih poraza. Onda je u odlučujućoj utakmici ipak kući svladalo Radnik s 2:1 iako je gubio 0:1 na poluvremenu...
- Kolo ranije Bratstvo je poraženo kući protiv već ispalog Radničkog, koji je došao u Gračanicu s juniorima i opet lako pobijedio. Tuga, prijatelju, pravi strašni sud. Predsjednik Helić nudio mi je da odmah preuzmem klub i nekako ga iščupam s dna. Nisam htio, ne bi bilo pošteno prema dotadašnjem treneru jer nije on kriv što je Bratstvo imalo "kilav" roster, ostalo bez nekoliko glavnih igrača, a umjesto njih dovedeni su neki "polovnjaci", i to ozlijeđeni i izvan forme... Ali, prihvatio sam ponudu kad je sezona završila. Nije bilo lako odbiti predsjednika Helića, mi smo prijatelji, a on jako dobar čovjek. Takvih je malo, ma, takvih nigdje nema. Ta, Helić je već 27 godina gradonačelnik Gračanice. Redovito pobjeđuje na svim izborima, on vam je kao Tito... Uoči posljednjih izbora dobio je koronu i nije imao nikakve predizborne skupove. I – opet je pobijedio, uvjerljivije nego ikad. Njega narod voli, ne treba mu promidžba, skupovi, plakati, mitinzi... Rekao sam mu da se uoči sljedećih izbora nigdje ne pojavljuje, tako će najsigurnije pobijediti... Taj će dugo živjeti i nadmašiti Mao Ce Tunga po broju mandata... Nego, strah me malo – njegov je djed živio 104 godine, pa bi i on mogao... Ne znam kako bi narod toliko s njim izdržao. Možda bi najbolje bilo zamrznuti ga kao Walta Disneyja, pa ga odmrznuti za nekoliko stotina godina... I tada ga imenovati gradonačelnikom. Što mislite?
- Možda bi bilo dobro. Nego, i kod nas u Hercegovini imamo gradonačelnika Širokog Miru Kraljevića, koji je sličan Heliću. I on je blizu 30 ljeta gradonačelnik, i on redovito pobjeđuje i on voli sport. I Miro je dugo bio predsjednik kluba...
- E, to je lijepo. Njega i Helića treba sastaviti da razmijene iskustva. Možda rezultati Širokog i Bratstva budu bolji nego ikad ranije - poželio je Nikić, a onda se uozbiljio:
- Što mislite kakvi su mi izgledi da s Bratstvom osvojim naslov? Imat ću jaku konkurenciju u bivšim premijerligašima: Slobodi, Jedinstvu, Mladosti, Gradini, Budućnosti, Zvijezdi i Čeliku. A nisu ništa slabiji Stupčanica, Rudar, Goražde, pa i vaš Tomislav, koji je proljetos "šišao" sve po redu...
- Svi su oni dobri, ali vi ste, Nikola, najbolji. Samo...
- Što samo? Sigurno me želite upozoriti na suce i suđenje? Znam da tu nema pomoći, ali uz pomoć predsjednika Helića naći ćemo prava pojačanja, dobro pripremiti i uigrati momčad. Bude li tako, i navijači će nas podržati...
Nikola je rođen u selu Skugrić kod Modriče. U Modriči je postao igrač, potom malo igrao u Zvijezdi iz Gradačca pa onda došao u Željezničar. Tamo je zaigrao na krilu. Bio je brz kao metak, drugo krilo igrao je Edin Bahtić, jednako brz, a "špicu" je igrao još brži i još spretniji Rade Paprica...
- E, to su bili dani. Nije bilo obrane koja nas je mogla zaustaviti. Pobjeđivali smo svakoga i svuda. Sjećam se, mi stigli na Marakanu, a ja izbuljio oči i gledam one velike tribine i lijepo ošišanu travu. Znate, ja sam u svom selu Skugriću stalno čuvao kravu Jagodu. Pa sam glasno rekao Edinu Bahtiću: "E, da je sad dovesti ovdje moju Jagodu da se sita napase..." Sve su to čuli igrači Zvezde i počeli se smijati. Hm, nije mi to baš leglo, pa sam šapnuo suigračima: "Hajmo ih pobijediti!" Tako je i bilo, slavili smo 3:1, golovima Bahtića, Paprice i mene. Od tada smo stalno pobjeđivali Zvezdu, a meni se posrećilo da im uvijek zabijam golove. Kad sam otišao u Grčku, slično je bilo protiv Olimpiakosa. Redovito sam im tresao mreže. Možda ne bih da Olimpiakos nije imao iste crveno-bijele majice kao i Zvezda... U Grčkoj mi je dobro išlo dok sam igrao i u Egaleu i u Arisu. Grci su dobro plaćali, a ja lovu čuvao u jorganu. Stalno sam se plašio da mi netko ne pokrade sve te dolare. Kad nije bilo treninga, zaključao bih se u sobu i po čitav dan brojio te dolare. Onda su mi u posjet došli otac i zet. Nagovorio sam ih da dolare "ušiju" u gaće i ponesu kući u Skugrić. Ali, carinici ih otkrili na granici i oduzeli im novac. Dobro, nisu završili iza brave, ali tata je dobio 30 godina zabrane ulaska u Grčku, zet samo 10. Zeta sam nedavno jedva nagovorio da krene s ekipom veterana u Grčku, još se plaši da ga ne pretresaju... iako nema dolara... Ama, nemam ih ni ja. Bio sam dobro zaradio, ali sve je to otišlo. Znate, imao sam tada prijatelja koliko hoćeš, a nisam bio štedljiv. Volio sam počastiti. Sad je tih prijatelja znatno manje, negdje se pogubili. Ipak, na Bajram su me pozvali u goste susjedi koji slave taj blagdan. Isto je na pravoslavni i katolički Božić. Sve slavim, a slavi i moje društvo. Bude lijepo i veselo...
Jednom godišnje Nikola ide u posjet starim suigračima:
- Bio sam nedavno u Grčkoj, poveo suigrače za malonogometni susret te pun autobus djece. Igrali smo prijateljske utakmice, djeca također. Izgubili smo 2:4. Sredio nas bivši reprezentativac Caristelas. On je još mlad, 1983. godište. Zabio nam je sva četiri gola. Ali, vratit ćemo im kad dođu u Skugrić. Malo ćemo ih napiti šljivovice, malo se pojačati, malo podmazati suce, ono "sve po naški" (smijeh). Inače, svako ljeto u Skugrić navrate stari hajdukovci: Šurjak, Cukrov, Gudelj te veležovci Đurasović, Marić... Bude veselo i raspjevano... Ako hoćete, navratite i vi malo, napišite koji člančić...
Šalim se i na svoj račun
- Od toga živim. Volim se našaliti, čak na vlastiti račun. Nego, pratim dobro i što se događa dolje u Hercegovini. Vidim da je Zrinjski jak, pravi "strašni sud" za sve. E, baš mi je drago. Čekam da napravi iskorak u Europi. Nekako sam siguran da će uspjeti. Čujem, Široki dobio za trenera hajdukovca Budimira. Baš mi je drago, znam da su Hajdukovi juniori "poderali" pola Europe. I Posušje pratim. Vidim da su instalirali reflektore. Imaju sreću što su za trenera doveli Branka Karačića. Puno ga pozdravite. Nego, i Tomislav se digao. Morat će se Bratstvo protiv njih pripaziti...
