Vladavina turskog predsjednika Tayyipa Recepa Erdogana je načeta. Na lokalnim izborima njegova Stranka pravde i razvoja (AKP) izgubila je najveće turske gradove, uključujući i predsjednikov rodni Istanbul. U analizama Erdoganova (ne)očekivanog izbornog kraha najčešće se spominju zasićenje njegovom autoritativnom vladavinom, recesija i valutna kriza u kojoj je turska lira izgubila trećinu svoje vrijednosti, no isto tako jedan od najvećih krivaca bi mogao biti i – nogomet, odnosno jedan klub.
Klub bez velike povijesti
Başakşehir, istanbulski klub bez velike povijesti koji je osnovan tek prije 29 godina i koji pamtimo po dvobojima s Rijekom u kvalifikacijama za Europsku ligu u ljeto 2016., prijeti poremetiti prirodni poredak u turskom nogometu i postati tek šesta momčad u 62 godine dugoj povijesti turske Superlige koja je osvojila titulu prvaka. Momčad nakrcana zvijezdama koje su već zagazile u veteranske godine osam kola prije kraja prvenstva ima šest bodova prednosti ispred Galatasaraya i priliku za povijesni naslov. Koji će, osim Erdogana, malo tko slaviti. Başakşehir, naime, mnogi u Turskoj pogrdno nazivaju “predsjednikovim klubom”. Istanbulski klub ima “otvoren račun” kod državnih tvrtki, odnosno kod tvrtki koje su povezane s vrhom vlasti zbog čega je postao vruće političko pitanje.
– Nitko ne zna točno kako se financiraju jer njihove knjige nisu otvorene, ali čini se da dobivaju mnogo sponzorstava od tvrtki koje imaju ugovore s vladom – kazala je Ferda Halıcıoglu, profesorica ekonomije na istanbulskom sveučilištu.
Jedan od čelnika oporbenog CHP-a Alpay Antme u parlamentu je pitao koji su javni natječaji dani tvrtkama koje pružaju financijsku potporu Başakşehiru. Odgovor nije dobio.
Glavni sponzor Başakşehira otprije četiri godine je zdravstvena grupacija Medipol, čije se ime pojavljuje u službenom nazivu kluba. Predsjednik Medipola Fahrettin Koca danas je ministar zdravstva u turskoj vladi. Predsjednik kluba je Göksel Gümüsdag, inače oženjen nećakinjom Erdoganove supruge. Na vjenčanju je turski predsjednik bio kum. Dres s brojem 12 u klubu danas ne nosi nitko. On je umirovljen otkako je s tim brojem na dresu turski predsjednik, inače nogometaš u mladosti, u ljeto 2014. odigrao eskhibicijsku utakmicu na otvaranju novog modernog stadiona u čiju je izgradnju država uložila tridesetak milijuna eura.
Kada novac nije problem, onda nije problem ni dovoditi nogometne zvijezde, makar one bile u poznim godinama. Najveća zvijezde Başakşehira su 35-godišnji Robinho i Arda Turan (inače veliki zagovornik Erdoganove politike), potom Emmanuel Adebayor, Gökhan Inler, Demba Ba, Gaël Clichy, u momčadi je i reprezentativac BiH Edin Višča, a kapetan je danas 38-godišnja legenda turskog nogometa Emre Belözoglu, inače jedini još uvijek aktivni igrač iz najveće generacije turskog nogometa koja je bila treća na SP-u 2002. Iduća velika želja kluba je Mesut Özil koji je višak u Arsenalu, a koji je zbog sklonosti Erdoganovoj politici prezren u Njemačkoj. Najmoćniji čovjek Turske bit će mu i kum na vjenčanju i možda je to prvi korak prema transferu.
– Ako Özil bude imao želju doći ovamo, učinit ćemo sve što je potrebno da ga dovedemo – kazao je klupski predsjednik Gümüsdag.
Iako se na stadion dolazi po službenoj dužnosti, “Erdoganov klub” ima jedan od najslabijih posjeta u ligi, u prosjeku svega 4157 gledatelja u sezoni koja će izvjesno biti i povijesna. Samo Kasımpaşa na svome stadionu okupi manje navijača (prosječno 2699), i to na stadionu nazvanom po Erdoganu. Čak ni slavna nogometna imena nisu mamac. I turskom vladaru smeta slab posjet na tribinama pa je dio govora na nedavnom kongresu svoje stranke posvetio upravo omiljenom klubu te pozvao mladež na utakmice.
– Nije nam lako jer djeca nasljeđuju nogometnu baštinu svojih očeva i djedova, ali mi ulažemo u budućnost. Obilazimo škole, pozivamo djecu na stadion i vjerujem kako smo na dobrom putu. Trebamo, međutim, pričekati još šest ili sedam godina da ta djeca odrastu i postanu naši vjerni navijači. Počeli smo kao lokalna momčad, onda smo postali nacionalna, sada postajemo međunarodna i za posljednju razinu moramo postati globalna momčad – komentirao je član upravnog odbora kluba Mustafa Erogut.
Bio je pristalica Fenera...
Mnogima je danas nejasno zašto je Erdogan odabrao baš Başakşehir, pogotovo jer se dugo vremena izjašnjavao kao pristalica Fenerbahçea. Objašnjenje je, naravno, politika. Navijači velikih istanbulskih klubova nisu osobito prijateljski raspoloženi prema Erdoğanu, neki od njih imali su i središnju ulogu u protuvladinim prosvjedima 2013. i bili aktivni protivnici predsjedničkih reformi kojima su prošle godine turskom predsjedniku proširene ovlasti. Başakşehir je očito bio Erdoganov odgovor na neprijateljski raspoložene navijačke skupine, no mogao bi ga skupo koštati. Iako mu je nakana bila uspješnim nogometnim klubom poboljšati svoj imidž, Erdogan je protiv sebe okrenuo navijače drugih klubova. Başakşehir je postao klub koji u Turskoj vole mrziti, a Erdogan samo daje povoda za to. Nekoliko dana prije lokalnih izbora u jednoj TV emisiji turski predsjednik još je jednom pokazao svoje navijačke boje.
– Bit će prvaci, uvjeren sam u to – kazao je i izazvao bunt na društvenim mrežama.
Taj bunt očito se preselio i na glasačka mjesta.
