Miroslav Blažević prije nekoliko dana proslavio je rođendan. Legendarni trener napunio je 83 godine, ali i dalje se ne miri s činjenicom da je njegova trenerska karijera gotova. Uvjeren je da ima još nešto za ponuditi, a nedavno je čak bio na pragu preuzimanja Sloge iz BiH. No, posao je ipak dobio netko drugi...
A povodom rođendana Ćiru su nazvali novinari Blica i napravili s njim priču... Novinar koji je vodio intervju bio je prilično dobro pripremljen, zbog čega mu je Ćiro otkrio neke zanimljivosti.
- S obzirom na to da si izvukao ovoliko podataka koje ni tvoje zagrebačke kolege ne znaju, povjerit ću ti nešto što nikada nisam rekao. Ja sam u svojoj filozofiji i strategiji posla shvatio da je nakon SP-a 1998. godine bio idealan trenutak za povlačenje. Pazi, treći si na svijetu, službeno najbolji trener svijeta u izboru svojih kolega. Bio sam na vrhu. Dakle, idi. No, Franjo Tuđman nije htio ni čuti. Ja sam ga molio da me pusti jer sam imao strašnu ponudu s Bliskog istoka. Ma kakvi! Imao je na mene veliki utjecaj i uvjerio me da ostanem na klupi Hrvatske. Ja sam ga poslušao, ostao, zasitio se svih i dojadio svima. Pogrešno! Velika pogreška, rekao je Ćiro pa otkrio još nešto:
- Tuđman je imao viziju da budem ministar sporta, što sam odmah prihvatio. Sve dok mi jedan mudar čovjek nije rekao: "Pa, Ćiro, ti ne znaš ni povijest. Kako bi onda mogao biti ministar." Ja sam ga poslušao i javio da nisam zainteresiran. Tuđman je tada izabrao Novosela, a on je znao isto kao i ja. Dakle, pojma nije imao. I ja sam tako ostao nogometni trener.
Za kraj je rekao nešto iz srca.
- Moram nešto reći što se većini mojih prijatelja neće svidjeti. Ja sam najtrofejniji trener Dinama, a bez obzira na to, ja sam za njih "Ćiro, pederu." Ostaje gorak okus ogorčenja kojeg nosim u sebi. Euforija je poslije SP-a 1998. trajala dva, tri dana, a nakon toga su Ćiro i Šuker bili budale. Nemojte me tješiti da je to mentalitet naroda iz regije. Nije. Mi smo gori od vas Srba i nema potrebe to poistovjećivati. Kod nas ne postoje poštovanje i solidarnost. Samo potreba da se obezvrijedi uspjeh. Kad konzultiram neke stručne ljude, oni mi kažu da sam u pravu. Tko god je nešto napravio za Hrvatsku, brzo je odbačen. Slično je u Srbiji, ali ne kao kod nas, zaključio je Ćiro.
