Nikada nigdje ništa nije savršeno. Na to smo se već itekako naučili, a posebice sada u vrijeme pandemije. To je iskusila i hrvatska daskašica na snijegu Lea Jugovac (27) koja je na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu morala propustiti prvi nastup. Naime, trebala je 5. veljače nastupiti u disciplini slopestyle, ali je imala rubni nalaz na testiranju na koronavirus i nije nastupila u kvalifikacijama. Sada se javila uoči nastupa u disciplini big air koji bi trebao biti 14. veljače.
To je motivira
- Pokušala sam sve ostaviti iza sebe i ne vraćati se na to jer mislim da je jedino opravdano ljutiti se zbog stvari na koje sama mogu utjecati, a ljutnjom zbog nečega što je izvan moje kontrole mogu samo stvoriti nekakvu negativnu energiju, tako da me u neku ruku sve to motivira i potiče da budem što bolja u tom nastupu - priča za Večernji list.
A bit će joj to prvi nastup na ZOI. Sreća je, što i sama kaže, da joj je ta disciplina jača.- Da, smatram da sam bolja u big airu. Još je malo vremena do nastupa i uzbuđena sam. Konkurenciju znam jer su to sve snoubordašice s kojima se stalno viđam na natjecanjima Svjetskog kupa. Voljela bih, i to mi je cilj, voziti najbolje što mogu. Bude li tako, to bi mi bilo veliko zadovoljstvo, a rezultatski kako bude, nemam neka posebna očekivanja s obzirom na to da je već i sam nastup na Igrama lijep uspjeh.
Pitali smo je i što je pripremila za nastup.
- Trening je tek počeo i moram vidjeti što ću i kako točno raditi. Načelno, format našeg natjecanja je takav da imamo tri vožnje, od kojih se dvije bolje zbrajaju, ali moraju biti različite. Znam da je mnogima to o čemu govorim apstraktno, pa ako žele steći bolji uvid u snoubord, preporučujem im da prate prijenos natjecanja i navijaju. Zanimalo nas je i kako joj je u olimpijskom selu.
- Već smo nekoliko dana u olimpijskom selu u Pekingu jer se big air održava u krugu tog sela. Doduše, svaki dan vozimo se do skakališta oko 45 minuta autobusom. U Pekingu je puno ugodnija temperatura neko u Zhangjiakou, olimpijskom selu, gdje su temperature stalno bile oko -15. Ovdje je danju oko 8-9 Celzijevih stupnjeva. Sobe su odlične, ugodno je i toplo, hrana je u redu, pronađe se za svakoga ponešto. Nisu to nekakvi posebni specijaliteti, ali izbor hrane je velik. Testiramo se svaki dan, uvijek pokušamo odabrati trenutak u kojem neko vrijeme nismo ništa jeli ili pili s obzirom na to da se radi o PCR testiranju iz grla, koje može biti osjetljivo na hranu ili piće.
Pohvalila je Lea i organizaciju:
- Ukupno, sve je dobro organizirano, autobusi idu svakih 15 minuta, hrana i teretana dostupni su nam od 0-24, kao i samoposlužni aparati, sušilice za pranje i sušenje robe... Jako je puno volontera koji su posvuda u selu i možemo ih pitati za savjet ili uputu gdje se što nalazi. Naravno da ima i nekih sitnica koje se nekima ne sviđaju, ali svi se moramo prilagoditi. U selu tako pri svakom ulasku u restoran moramo dezinficirati ruke i koristiti jednokratne rukavice pri uzimanju hrane i pića. Maske se cijelo vrijeme moraju nositi. No, te mjere služe da se prevenira zaraza i da ne bude pozitivnih slučajeva koji bi onemogućili nastupe sportašima - kaže nam Lea, koja je u snoubordu dosad triput osvojila Europski kup u disciplini big air, jednom u slopestyleu, kao i šesto mjesto na Svjetskom kupu 2018. U Pekingu je u odabranom društvu jer u tom sportu na Igrama samo po 30 najboljih žena i muškaraca iz cijeloga svijeta.
Diplomirana je pravnica
No, naša je daskašica, osim na snijegu, uspješna i u privatnom životu. Završila je Prvu sušačku hrvatsku gimnaziju u Rijeci i Pravni fakultet u Rijeci.
- Završila sam gimnaziju s odličnim uspjehom i magistra sam prava, u lipnju 2020. sam diplomirala. Korona mi je u samom početku donijela i nešto dobro jer smo silom prilika morali ostati kod kuće pa sam u to vrijeme mogla na miru napisati diplomski rad i obraniti ga.
Sama zna da su ozljede ključni dio sporta, no snoubord ne smatra posebno opasnim.
- Svaka aktivnost je opasna, sigurna sam čak da i boravkom u svojoj kući nastaje puno ozljeda. Naravno da ekstremni sport zvuči puno opasnije, ali pogledamo li bilo koju nogometnu utakmicu, jako su česti padovi, puknuća mišića... pa onda zapravo profesionalni snoubord i ne djeluje toliko opasan koliko se čini. Smatram da su ozljede puno manje na profesionalnoj razini nego u amaterizmu. U karijeri sam već nekoliko puta imala potres mozga i parcijalnu rupturu LCL-a u desnom koljenu, srećom bez operacije.
