Iz najvećih muka, iz najvećih iskušenja, strepnji i drama uvijek se rađaju najveće stvari! Tako je bilo u Rusiji prije četiri godine, tako se događa i u katarskoj pustinji, u kojoj je hrvatski nogomet doživio još jedan zvjezdani vrhunac – plasman među najboljih 16 reprezentacija svijeta!
Bila je ovo možda majka svih bitaka - fizički, mentalno, energetski, dramaturški jedna od najzahtjevnijih utakmica koju je Hrvatska ikada odigrala na Svjetskom prvenstvu. I upravo takva – bila je baš po mjeri naših reprezentativaca, te neustrašive i u svakom smislu veličanstvene skupine nogometnih junaka našega doba.
Takva Hrvatska, kada se muči, trpi i pati, zaslužuje i uvijek će prizvati dozu sreće, neophodnu za veliki rezultat. Centimetri su sinoć kod nevjerojatnih Lukakuovih šansi dijelili Belgijce od spasonosnoga pogotka, ali očito su se negdje zamjerili lopti. I pritom su naletjeli na jedan zadivljujući monolit od momčadi, protiv kojega će teško uspjeti i jače momčadi od Belgije.
Hrvatska je u ovom trenutku potpuno zrela za novi iskorak u svjetski vrh, premda to ne treba biti njezina opsesija i imperativ koji će je gušiti. Hrvatska je svoje na SP-u odradila i sada može samo uživati i igrati za svoj gušt. Fifa je danas za igrača utakmice ponovno izabrala Luku Modrića, što joj je izgleda već postao stereotip – kad ne zna koga će, s Modrićem neće pogriješiti. I bio bi Luka najbolji, samo da Hrvatska nije imala - Joška Gvardiola. A on je odigrao utakmicu u maniri prekaljenoga igrača sa dvadeset utakmica na Svjetskom prvenstvu, kulerski, frajerski, požrtvovno i softverski precizno - tako briljantno da nije ni mogao dobiti ni pola ocjene manje od desetke.
Kako god Hrvatska prošla na SP-u, ona će u tom 20-godišnjem Zagrepčaninu imati – ako ne kandidata za Zlatnu loptu SP-a – onda sigurno igrača koji će se naći u idealnih 11 ovoga natjecanja!
Joško je kombinacija Piquea, Ramosa, Ferdinanda i Van Dijka, a niti jedan od ovih svjetskih megazvijezda nije u 20-tim godinama bio bolji od našega obrambenoga genijalca.
