Predsjednik Sportske udruge Liga Hercegovine, Širokobriježanin Ivan Zeljko, postao je prvi doktor futsala u BiH. Zeljko je doktorski rad branio na Sveučilištu u Splitu, odnosno na Kineziološkom fakultetu, piše Večernji list BiH.
Tema rada “Reaktivna i nereaktivna agilost u futsalu, razvoj i validacija specifičnih test-procedura, analiza faktora utjecaja” definitivno će biti zanimljiva svima onima koji se nalaze nešto dublje u ovom sportu ili ga prate barem malo više nego neki površni navijač. Mentor i sumentor bili su mu dr. sc. Miodrag Spasić te prvi prof. dr. sc. Marin Ćorluka, inače i prvi doktor nogometa u BiH.
Futsal nastao 1930. godine
Iz doktorskog rada samo za naše čitatelje pripremili smo jedan sažetak:
- Futsal je naziv za sportsku igru koja je predstavljena 1930. godine, s osnovnim ciljem da se omogući igranje nogometa u uvjetima gdje je na raspolaganju manji prostor za igru od onoga koji je bio propisan nogometnim pravilima. U stranoj se literaturi često navodi kako je futsal službeni naziv koji se koristi za five side indoor football / soccer, dok se na našem govornom području još uvijek vrlo često koristi naziv “mali nogomet”. Danas je to vrlo popularan sport koji se nalazi pod okriljem najviše svjetske nogometne federacije FIFA-e. O popularnosti futsala govori i podatak kako se njime bavi više od 12 milijuna igrača u više od 100 zemalja svijeta. U prošlosti su igrači futsala najčešće bili uključeni u nogometna natjecanja, dok se danas ovim sportom na vrhunskoj razini bave isključivo profesionalni igrači. Benvenuti, Minganti, Condello, Capranica i Tessitore ističu kako je kao posljedica navedenog došlo do konstantnog unapređenja tehničko-taktičkih elemenata igre, brzine izvedbe tih elemenata koje igrači izvode sa i bez posjeda lopte, a dodatnu složenost u izvedbi predstavlja i činjenica da igrači na terenu tijekom utakmice nemaju točno definiranu poziciju u igri pa samim time moraju posjedovati veći broj specifičnih tehničko-taktičkih znanja. U usporedbi s nogometom, na tehničku učinkovitost igrača futsala dosta utječe manja lopta koja 30 posto manje odskače od nogometne, što od igrača futsala zahtijeva dodatnu sposobnost kontrole lopte, kao i sposobnost brzog dodavanja lopte po tlu. Nadalje, manja dimenzija terena i česte promjene posjeda lopte zahtijevaju od igrača brzo donošenje odluka i sposobnost izvođenja velikog broja ponovljenih sprintova tijekom svih faza igre. Također je važno navesti kako se futsal igra na terenu dimenzija 40 puta 20 metara, s 4 igrača u polju za igru i jednim vratarom. Svaka momčad ima pravo na 7 igrača za zamjenu (6 igrača i jedan vratar) uz neograničen broj izmjena tijekom utakmice koja se igra dva puta po 20 minuta.
Intenzivan sport
Upravo ta pravila determiniraju futsal kao visoko intenzivnu tjelesnu aktivnost u kojoj se igrači prilikom obavljanja uloga i zadataka u igri kreću velikom brzinom. U skladu s time Berdejo del Fresno navodi kako je futsal visoko intenzivna tjelesna aktivnost tijekom koje se ubrzanja i kratki sprintovi (najčešće 1 – 4 sekunde) izvode maksimalnim i/ili submaksimalnim intenzitetom, a isprekidani su kratkim intervalima odmora i/ili aktivnostima niskog intenziteta.
Prikazane vrijednosti razlikuju se ovisno o razini natjecanja, stilu igre, protivniku te brojnim drugim čimbenicima poput kalendara natjecanja ili samog značaja utakmice. Tako, primjerice, u istraživanju provedenom na uzorku igrača australske reprezentacije (elitni igrači) i igrača koji nastupaju u nacionalnom prvenstvu (subelitni igrači) dobili su značajne razlike između ovih dvaju kvalitativnih razreda igrača u mnogim parametrima, uključujući i one koji su određeni sposobnostima učinkovitog izvođenja agilnih kretnih struktura tijekom utakmice. Ako rezultate ovoga istraživanja usporedimo s istraživanjem provedenim na igračima futsala u Španjolskoj, možemo primijetiti kako su tijekom analiziranih utakmica elitni australski igrači izvodili manji broj promjena aktivnosti (svakih 8–9 sekundi) u odnosu na igrače koji nastupaju u Španjolskoj (svakih 7 sekundi), što autori pripisuju nižem intenzitetu igre, igračkom iskustvu, kao i različitim metodološkim pristupima u prikupljanju podataka te u budućnosti preporučuju daljnju provedbu sličnih istraživanja kako bi se mogle jasnije utvrditi razlike u strukturi igre kod igrača koji nastupaju na različitim razinama natjecanja. Sukladno prikazanim istraživanjima, Rodrigues, Ramos, Mendes, Cabido, Melo, Condessa i Garcia ističu kako je futsal aktivnost u kojoj igrači stalno mijenjaju brzinu kretanja, smjer kretanja, kao i prijeđene udaljenosti tijekom izvođenja tehničko-taktičkih elemenata u svim fazama igre. Kao posljedica svega navedenog može se zaključiti da sposobnost izvođenja agilnih kretnih struktura kod igrača futsala uvelike determinira njihovu kvalitetu, a samim time i odgovarajući protokoli za dijagnostiku ove sposobnosti imaju veliku važnost kako u znanosti tako i u svakodnevnoj trenažnoj praksi. Na temelju prikazanih rezultata može se govoriti o općenito dobroj pouzdanosti testova koji su bili predmet analize u ovom istraživanju. Tako su, primjerice, dobiveni visoki koeficijenti pouzdanosti u testu u kojem su ispitanici imali zadatak izbiti loptu, dok su u testu veće kompleksnosti u kojem su ispitanici imali zadatak voditi loptu dobiveni nešto manji koeficijenti pouzdanosti. Bitno je napomenuti i kako je u izvedbama s reaktivnom komponentom u obama analiziranim testovima dobivena nešto niža, ali i dalje zadovoljavajuća pouzdanost, što možemo pripisati povećanim zahtjevima tijekom izvedbe. Analiza razlika između subuzoraka startera i nestartera upućuje na zaključak kako su igrači veće kvalitete (starteri) u pravilu postizali bolje rezultate u odnosu na igrače niže kvalitete (nestarteri). No, jedine statistički značajne razlike zabilježene su u testovima za procjenu indeksa reaktivne snage i brzine udarca dominantnom nogom. Od analiziranih morfoloških mjera značajne razlike dobivene su samo u tjelesnoj visini. Na kraju možemo zaključiti kako izostanak statističke značajnosti, kao i općenito malih razlika u primijenjenim testovima između igrača veće i igrača manje kvalitete, dijelom možemo pripisati i nešto drugačijem metodološkom pristupu koji je korišten u ovoj disertaciji u odnosu na većinu dosadašnjih istraživanja u kojima su dobivene razlike bile veće. Većina tih istraživanja kao kriterij za razvrstavanje igrača u kvalitativne razrede koristila je dob igrača i razinu natjecanja, dok je u ovom istraživanju korištena podjela na startere i nestartere koja je s obzirom na visoku kvalitetu analiziranih ekipa uvjetovana relativno malim razlikama u igračkoj kvaliteti. Zanimljivo je navesti i kako nisu dobivene povezanosti između agilnosti i testova za procjenu eksplozivne snage tipa horizontalnog i vertikalnog skoka, kao ni indeksa reaktivne snage. Za dobivene rezultate možemo reći kako nisu očekivani, ali ih je moguće objasniti strukturom testova agilnosti koja je evidentno utjecala na izostanak ovih povezanosti. Ako govorimo o primjenjivosti ovdje analiziranih testova u praksi, može se zaključiti kako ih treneri futsala i kondicijski treneri mogu pouzdano koristiti u praksi. Međutim, dodatnu pozornost potrebno je posvetiti navikavanju igrača na testove kako bi se prilikom izvedbe smanjila mogućnost pogreške, a samim time povećala konzistentnost rezultata. Budući da su se ovi mjerni instrumenti pokazali kao pouzdani alati za dijagnostiku u futsalu, dobiveni rezultati mogu poslužiti i kao normativi za igrače koji nastupaju na vrhunskoj razini natjecanja. Također, mogu se koristiti i za izradu normativa za različite dobne skupine, kvalitativne razine te muški i ženski spol. Dobiveni rezultati upućuju i na činjenicu kako su reaktivna i nereaktivna agilnost zasebne dimenzije pa bi ih kao takve trebalo posebno i procjenjivati te u konačnici i kreirati takve trenažne sadržaje koji će služiti njihovu razvoju. Za kraj možemo zaključiti kako su rezultati ovog istraživanja još jednom potvrdili važnost testiranja reaktivne agilnosti kako bi se dobili precizni podaci o sposobnosti reagiranja igrača u igri - stoji u sažetku doktorata.
Žal za ligama MZ
Zeljko kao predsjednik SU Liga Hercegovine također je izrazio žal za time što se ovog ljeta neće voditi utrka za Večernjakov pehar. Tvrdi kako su se svi u organizaciji držali stava kako treba biti društveno odgovoran te su na taj način odlučili preskočiti natjecanje ovog ljeta, a lokalnim su organizatorima sugerirali da naprave isto. Istina, sportska natjecanja mogla su organizirati bez prisutnosti publike. Ipak, i po njegovu mišljenju, lige bez publike nisu bile opcija.•
