Netom završena jesenska sezona za NK Vitez je “kuku – lele”, moglo bi se reći. S pravom, svakako. Jer u 18 utakmica samo jednom pobijediti (Čelik) i 4 utakmice odigrati neodlučeno (Mladost, Krupa, Borac i Željezničar), pa kako onda drukčije ocijeniti tužnu vitešku nogometnu jesen.
Bez gola u gostima
A kada se na to doda da je Vitez u jesenskoj sezoni, u 9 gostujućih utakmica bez osvojenog boda i postignutog gola... A s takvim gostujućim saldom, od kada je Vitez u Premijer ligi (peta sezona), ne sjećamo se takvog rezultatskog siromaštva bilo kojeg premijerligaškog kluba. Istina je, ima za to niz razloga, objektivnih kao što su kasni početak priprema, u hodu formiranje i popunjavanje momčadi, dovođenje tjelesno nespremnih igrača..., nedostatak kvalitete u igračkom kadru, pogreške stručnog stožera... No, ništa manje, naprotiv, ne zabrinjavaju subjektivni razlozi koji su znatno doprinijeli jesenskom krahu Vitežana – čast, obraz, poštenje… sudaca, kontrolora, Povjerenstva za delegiranje “svojih” sudaca koji realiziraju na terenu dane im zadatke, igre i igrice moćnih pojedinaca i klubova utjecajnih u najvišim nogometnim strukturama. A u tom i u takvim omjerima snaga, moći i utjecaja, NK Vitez je “mali mrav”, potpuno nemoćan spriječiti ili izbjeći “gaženje” na terenu i izvan njega.
Sudačke krađe
Stoga, u ovakvoj situaciji bilo bi neprofesionalno, čak nekorektno spram Viteza, spram sporta, ne ukazati na sudačke (tolerirane od nadležnih tijela) nepravde kojima je ovaj klub ove jeseni bio izložen. Čak u 6 susreta (Mladost, Široki, Krupa, GOŠK, Borac, Zeljezničar), Vitez je bio pokraden. To je i razlog da iz NK Vitez poručuju: “Pustite vi naše probleme i poteškoće nama, u stanju smo mi njih rješavati i riješiti. Ali, nemojte nam vi na leđa “tovariti” drugo breme koje mi doista ne možemo nositi. Samo pravde i poštenja tražimo...”, poručuju i naglašavaju kako bi sa samo malo više pravde, manje krađa na terenu, imali nekoliko bodova više. A to bi onda, kažu, bila druga pjesma.•
