Završila je i ta hrvatska reprezentativna akcija u ožujku, rezultatom baš i ne mogu biti prezadovoljni iako je Hrvatska nakon te tri utakmice na prvom mjestu kvalifikacijske skupine za Svjetsko prvenstvo. Da nije bilo tog poraza na startu od Slovenije, moglo bi se reći da je rezultatski bilo uspješno, ali igrom ne mogu biti nikako zadovoljni.
Protiv Slovenije bili su jako loši, pa i bez dovoljno agresivnosti, htijenja, nekako mlitavi. A kad se tako igra, onda ni kvalitete koje inače imaju hrvatski igrači ne dolaze do izražaja, već potonu u bunar prosječnosti, pa agresivna i momčadski kompaktna Slovenija odnese pobjedu. No ni u dvije utakmice u kojima je Hrvatska pobijedila nije se igralo dobro, sve to protiv Cipra i Malte, osim same završnice protiv Maltežana kad su gosti na Rujevici postali ispuhani balon i kad su ušli igrači koje je izbornik Dalić želio poštedjeti, nije bilo dobro. Bilo je neprepoznatljivo.
Premalo ih je za dobru ocjenu
Ima tu krivice i izbornika Dalića, protiv Slovenije je hrvatski vezni red postavio u romb, podijelio uloge u kojima se igrači nisu snašli pa su svi izgledali uglavnom loše. I taj poraz onda je prenio nervozu na teren protiv Cipra i Malte. No daleko od toga da je krivac isključivo izbornik. Igrači, s kvalitetom koju imaju, ne bi si smjeli dopustiti takve partije u kojima se više priča o pristupu nego o potezima. U te tri utakmice Hrvatska je imala premalo igrača koji su zaslužili dobre ocjene za svoje predstave. Među onima koji su ponovno položili ispite je vratar Dominik Livaković. Kod primljenog pogotka od Slovenije nije mogao ništa, a sve ostalo u tri utakmice odradio je bez greške. Istina je da nije imao ni previše posla jer momčad je defenzivno čak i solidno odradila zadaće protiv objektivno slabijih suparnika, a ono što je išlo prema njemu, Livaković je zaustavio.
O Luki Modriću ne treba puno pričati, opet je u zbroju te tri utakmice bio najbolji hrvatski igrač i s pravom se nogometni puk pita kako ćemo nakon njega. Čovjek u svojoj 36. godini vuče, radi, trči i većinu ostalih trebalo bi biti sram kad se ne trude kao i on. Žalosno je da je morao ući u igru protiv Malte jer su slabašni gosti na Rujevici držali “nulu”.
Isto tako ušla su još dvojica koja su zaslužila palac gore za svoje predstave, Borna Barišić se isprofilirao kao stabilni lijevi bek, a Perišić, iako slabiji u Ljubljani zbog taktičke postave, opet je bio čovjek za prave poteze. U kategoriju onih koji su bili osrednji, stavili smo osmoricu: Lovren, Vida, Ćaleta-Car, Badelj, Kovačić, Pašalić, Brozović, Vrsaljko.
Tri spomenuta stopera – osim greške ili dvije (kao Vida protiv Slovenije), a svatko će napraviti pokoju tijekom utakmice – nisu bili loši. Badelj je svoju rolu protiv Malte odradio kao i uvijek, profesionalno. On je radnik u kojeg se možeš pouzdati. Kovačić je na trenutke bio jako dobar, jedini je radio višak protiv Malte, ali imao je i puno dionica u kojima ga se nije vidjelo, slično vrijedi i za Pašalića i Brozovića. I Vrsaljko je u toj kategoriji, lijepo je što se vratio u reprezentaciju, ali još to nije onaj stari Vrsaljko. No nije ni podbacio.
Juranović, Melnjak, Vlašić, Budimir, Oršić, Brekalo i Kramarić igrači su od kojih se očekivalo puno više. Vlašić u CSKA Moskvi, Oršić u Dinamu, Kramarić u Hoffenheimu i Budimir u Osasuni igraju puno bolje negoli su u ovoj svojoj minutaži za Hrvatsku igrali u ove tri utakmice. No znamo koliko mogu i da na njih i dalje treba ozbiljno računati jer će donijeti još puno toga dobroga u budućim akcijama, ponajprije na ovogodišnjem Europskom prvenstvu.
No Juranović i Melnjak koji su dobili prigodu pokazati se nisu pokazali dovoljno, a ni dosad nisu bili baš česti gosti u postavama hrvatske reprezentacije. Juranović nije ni blizu Vrsaljku, čak je on dobro i probijao slabog suparnika, ubacivao se, ali onda je završnica bila loša, gotovo uvijek je pogodio prvog suparničkog igrača u bloku. Melnjak nije uspijevao ni to i Borna Barišić može biti miran glede svog statusa u udarnoj postavi. Osim ako Dalić ne priključi Joška Gvardiola koji igra fenomenalno. Sad ga nje ni mogao priključiti jer je prije svega bio ozlijeđen, a da je zdrav, igrao bi u U-21 reprezentaciji.
Ako je zaslužan, onda je i kriv
No zdravi Gvardiol, bez obzira na svojih tek 19 godina, već sada bi bez problema trebao u A-reprezentaciju, lako može zamijeniti bilo kojeg hrvatskog stopera, a pogotovu se sjajno snalazi kao lijevi bek, čvrst, prodoran i hrabar.
Kalinić, Sluga, Uremović nisu ni igrali, a Lovrić je igrao premalo za bilo kakvu ocjenu. Na kraju ćemo se opet malo vratiti na izbornika, nije ni on položio ispit u ove tri utakmice. Taktika za Sloveniju nije bila dobra, a sam je rekao da u te tri utakmice reprezentacija nije bila – ekipa. Ako je zaslužan, a sigurno jest, za to što je to bila moćna ekipa na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, onda je sad toliko i kriv što u ove tri utakmice Hrvatska to nije bila. Držimo ga za riječ da će ponovno biti ekipa na Euru.
