Barcelona je u jako lošem stanju, svi su toga svjesni i bez bilo kakvih analiza. Ovog tjedna dobili smo još jednu potvrdu lošeg stanja kad je momčad pala protiv novog drugoligaša Raya, a uslijedio je i uručen otkaz Ronaldu Koemanu, jednom od najneuspješnijih trenera u recentnoj povijesti kluba. Samo dvije pobjede u posljednjih sedam kola La Lige i samo jedna pobjeda u prva tri kola Lige prvaka bile su i više nego dovoljni okidači za raskid ugovora s nizozemskim strategom koji se u iznenadno oslabljenoj Blaugrani nije uspio snaći ostavivši klub na devetom mjestu prvenstvene ljestvice.
Otjerao je Luisa Suareza
Koeman je sjeo na klupu Barcelone u strašno teškim vremenima za klub. Barcelona je u golemim dugovima, a ni uprava kluba ne zna koji je limit plaća za igrače pa je stoga bilo teško “za siću” dovesti imena koja nešto mogu napraviti, uz prisilan odlazak Lionela Messija (također uvjetovan lošim poslovanjem kluba), koji je dodatno utjecao na već zahtjevan proces dovođenja igrača. Pokazuju to imena poput Luuka de Jonga, Yusufa Demira i Erica Garcije, koja u bilo kojoj prošloj verziji Barcelone vrlo vjerojatno ne bi dobila ni deset minuta u utakmici kupa. Međutim, ni ta teška situacija nije opravdanje za Koemanovu nekompetentnost. Njegov prvi potez u mandatu bio je tjeranje Luisa Suareza iz kluba, koji je iste te sezone osvojio naslov s rivalom Atleticom. Nikada se nije u potpunosti uspio povezati s igračima, a dobar dio njih krivio je Koemana zbog manjka kvalitetne komunikacije. Ali Koeman će sada pokupiti svoje stvari, otići s 12 milijuna eura otpremnine i neće ga previše brinuti Barcelona. S druge strane, upravi, igračima i idućem stožeru ostaju svi gorući problemi. Glavno pitanje na umu nogometnih ljubitelja nije ono o inkompetentnosti trenera ni ono o očekivanjima od ove sezone, nego je glavno pitanje “kako je Barcelona u šest godina od najdominantnije momčadi svijeta došla do ove srednje žalosti”. Doneseno je puno loših odluka, ali probat ćemo to sažeti najefikasnije moguće. Sve je krenulo 2017. rekordnom prodajom Neymara u PSG za 222 milijuna eura. Barcelona je osjetila miris novca i počela trošiti na tržištu kao pijani milijunaš. Nedokazani Ousmane Dembele istog je tog ljeta plaćen 120 milijuna eura, šest mjeseci kasnije Philippe Coutinho koštao je 135 milijuna eura, a na ljeto 2019. stigao je i Antoine Griezmann za 120 milijuna eura. To su tri velika ofenzivna pojačanja Barcelone koja su koštala 375 milijuna eura, a nijedno od njih nije se ustalilo kao prvotimac. No nisu samo ova najočitija imena primjer Barcelonine nekvalitetne politike kupovanja, sjetite se samo prijelaznog roka u 2018., kad su za više od ukupno sto milijuna eura u klub došli Lenglet, Todibo, Arthur, Malcom i Vidal. Nije pretjerano reći da nijedno od tih pojačanja nije ostavilo pravi trag.
Idealna prilika za Xavija
U tom periodu Barca je istrpjela i nekoliko sad već famoznih europskih poraza. Od 4:1 do 0:3 protiv jedne osrednje Rome pa od 3:0 do 0:4 protiv Kloppova Liverpoola, tri katastrofalna uzastopna ispadanja iz Lige prvaka zaključena su 2:8 porazom protiv Bayerna u lanjskom četvrtfinalu. Ugled europskog giganta iz godine u godinu je propadao, a već spomenuti Messijev odlazak bio je ipak najveći dokaz tog pada. Kad vam jedan od najboljih nogometaša svih vremena plače pokraj grba jer je doslovno potjeran zbog inkompetentnog poslovanja, znate da imate golem problem. Zbog svega navedenoga glavni se izbor za novog trenera, legendarni Barcin veznjak Xavi, u ovom trenutku i ne čini kao loša opcija. Ionako nisu mogli dovesti neko veliko trenersko ime (jer velika imena ne žele doći) pa je tako najbolja opcija s mladim igračima i mladim trenerom ući u jednu tranzicijsku fazu, trenutačne rezultate staviti u drugi plan i polako raditi na rekonstrukciji i razvoju nove ere kluba.
