Tko je mogao, na vrijeme je otišao iz ove naše zemlje, pokušao pronaći sreću negdje drugdje. Pomislili smo da će s našom samostalnosti sve biti bolje, ali sve što je nekad bilo loše, zadržali smo, a tome dodali demokraciju, pogotovu one njene nešto lošije strane. I sad smo tu gdje jesmo, sve gladniji, sve siromašniji.
Ne samo materijalno, još je teže duhovno siromaštvo, a tu smo, nekako, dotaknuli dno. Vahid Halilhodžić otišao je iz Dinama, Zagreba i Hrvatske, danas je u Japanu, vodi reprezentaciju jedne sređene zemlje, ali ni velika kilometarska udaljenost nije dovoljna da ne prati što se događa u ovim našim turobnim krajevima. Javio nam se kasno po noći, po japanskom vremenu. – Malo sam umoran, pa i razočaran jer nismo pobijedili u Iraku, a imali smo sve, vodili i pobjedom bismo bili gotovo sigurni putnici na Svjetsko prvenstvo. Iako, i sad smo prvi, ali razočaran sam. Primili smo glup gol, dva nam penala nisu sudili. Ali kad sam vidio kakve gluposti rade suci u europskoj Ligi prvaka, nemam se što puno čuditi – kazao je Vaha koji još neće kući.
I suđenje Mamiću je utjecalo
– Za par dana ću u Rusiji pogledati par utakmica Kupa konfederacija, tek ću onda ‘kući’. A kuća mu je zapravo Europa, Mostarac koji je uvijek bio vezan uz Zagreb, a sad mu je baza u Francuskoj. Bez obzira na sve te svoje domove, prati i što se događa u našem nogometu i državi. – Uvijek pratim koliko stignem. Mogu reći da je po viđenom Rijeka zasluženo prva, nakon dugo godina je prekinula tu dominaciju Dinama. Ne mogu o detaljima i tome što se sve dogodilo Dinamu, ali mislim da je na plave utjecalo mnogo toga, uvijek je pitanje kako se vodio klub, sportska politika, kakvi su igrači, pa taj stalno nategnuti odnos vodstva kluba s navijačima. Nije lako raditi u Dinamu, tamo su uvijek nekakvi pritisci, puno priča sa svih strana. To vam je kao Hollywood, stalno je nekakav cirkus.
Javnost se zabavlja i sa suđenjem Zdravku Mamiću, koliko je to moglo utjecati na momčad?
– Nije sporno da je i to pomoglo da se momčad dezorijentira, pa svaki dan to vide po medijima, a to već dugo traje. No nije samo to, uz navedeno bilo je puno promjena trenera. Klub treba stabilnost da bi bio uspješan, prije svega kad je riječ o sportskoj politici. Znamo svi da Dinamo i slični klubovi moraju uvijek prodati jednog ili dva najbolja igrača i da mora pronaći odgovarajuća pojačanja. Da bi se to moglo raditi, mora postojati ta stabilnost ljudi u klubu kako bi sve funkcioniralo. Čim se prekine taj lanac, čim jedna karika nije na razini na kojoj bi trebala biti, onda sve više nije kako treba ili kako se zamislilo i planiralo - kaže Vaha i nastavlja: - Na tome Dinamo mora ozbiljno poraditi da bi bio još veći, da mu nije dovoljno da samo uđe, kao dosad godinama, u skupine Lige prvaka ili Europske lige, već da tamo i nešto napravi, da ne bude uvijek bez rezultata. A u Europi, vidimo, već godinama nema takvog željenog rezultata. Klub je veliki organizam i lako je sa stane pričati i pametovati, ali nije to sve lako posložiti. Pa kad sam ja došao u Dinamo, svi su se tresli, kako ljudi na hodnicima kluba, tako i igrači, tresli su se zbog suparnika, zbog navijača, zbog sebe...
Hrvatska nogometna reprezentacija jako nam je dobro krenula u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo na kojem ju se nadamo vidjeti i s Vahinim Japanom. No onda je puno toga kompromitirala nedavnim i nenadanim porazom na Islandu. – To me jako iznenadilo jer Hrvatska je danas jedna od najboljih reprezentacija u Europi. Ima ogromnu individualnu kvalitetu, ali od toga treba složiti pravu grupu, složiti igru koja tim kvalitetnim igračima najbolje odgovara. Pa pogledajte kakvi su to igrači, u finalu Lige prvaka imali smo njih tri-četiri. To je velika stvar za hrvatski nogomet, pa i za Dinamo jer su svi prošli kroz Maksimir. Gledao sam Hrvatsku više puta, pa i na par utakmica na Euru u Francuskoj i mogu reći da je to reprezentacija koja se mora boriti za vrh, za polufinale ili finale velikog natjecanja.
Šaka na Mamića nije normalna
Nakon neuspjeha reprezentacije i ‘prežvakavanja’ tog poraza, Hrvatska se okrenula drugoj svakodnevici, Mamićevu suđenju, ali i fizičkom napadu na njega u Bolu na Braču. – To je u tim krajevima ludilo i meni je teško shvatiti sve to, takvo ponašanje nije normalno. Znate, demokracija je jako ‘fina’ riječ, ali ponašati se u skladu s tom riječi nije očito tako jednostavno. Mi smo u svojoj demokraciji zaboravili na etiku, na kulturu, na civilizacijske norme koje bi uz demokraciju trebale ići pod ruku. No nije tu ni država napravila sve što može, u takvim se slučajevima vidi koliko je pojedina država jaka. Vidio sam i da je napadnuta Janica Kostelić i zgrozio sam se – kazao je Halilhodžić i objasnio:
– To je nemoguće, nemoguće! Janica je oličenje Hrvatske u svijetu, nitko, ali baš nitko nije toliko dao ugledu Hrvatske kao što su to učinili hrvatski sportaši, pogotovu Janica. Takvima u svijetu dižu spomenike, a kod nas ih se vrijeđa. Za mene je to dno ponašanja. Na meti se našao i Luka Modrić nakon svjedočenja na suđenju Zdravku Mamiću, od omiljenog nogometaša postao je u dobrom dijelu javnosti gotovo zločinac. I ne bi čudilo da nakon svih tih napada na sebe kaže zbogom našoj reprezentaciji, a i pitanje je kako će nam reprezentacija ubuduće izgledati, tko će za nju igrati kad se ovako napada Modrića.
– Ljudi moji, tko imalo zna Luku Modrića, ne može ga mrziti, on je jednostavno takva osoba. Ne treba govoriti kakav je igrač, važna poluga jednog Real Madrida, ali to je tako pristojan i dobar dečko da ne mogu shvatiti da ga se tako napada zbog jednog svjedočenja. Kakva su to mjerila? No kod nas je to očito tako. Ali nemojmo se onda čuditi što nas baš ne uvažavaju u svijetu, a vjerujte da znam o čemu govorim jer živim u svijetu. Zašto bi nas cijenili kad se tako ponašamo prema svojim najboljim ljudima, kad sami sebe ne cijenimo i samo tražimo kako ćemo si podmetnuti nogu? – zaključio je zapravo retoričkim pitanjem Vahid Halilhodžić.
